Prošle su 24 godine od velikih demonstracija u Beogradu kojima je 5. listopada 2000. okončana vladavina Slobodana Miloševića. Kao i kod svih velikih događaja, građani Srbije su podijeljeni oko toga je li 5. listopada oslobođenje Srbije ili okupacija od strane “zapadnih centara moći”.
Izbori za predsjednika
Povod za prosvjede 5. listopada 2000. bili su izbori za predsjednika Savezne Republike Jugoslavije održani 24. rujna te godine. Oporba udružena u DOS (Demokratska opozicija Srbije) ustvrdila je da je njen kandidat Vojislav Koštunica nadmoćnom većinom u prvom krugu pobijedio Slobodana Miloševića i osporila službene rezultate izbora, tvrdeći da ih je vlast pokrala.
Na poziv DOS-a, 5. listopada na plato ispred tadašnje Savezne skupštine stigli su građani iz cijele Srbije u kilometarskim kolonama automobila, autobusa i kamiona, koji su buldožerima probijali policijske blokade na pojedinim prometnicama.
Policija je već ujutro upotrijebila suzavac kako bi spriječila prosvjednike da uđu u zgradu skupštine, ali su sudionici prosvjeda ipak demolirali i zapalili zgradu, odnoseći namještaj i druge predmete iz skupštine. Prosvjednici su provalili i u zgradu Radio-televizije Srbije u Takovskoj ulici.
Policija je ubrzo prestala pružati otpor i uglavnom se pridružila građanima.
U večernjim satima 5. listopada 2000. građane je s terase beogradske Skupštine pozdravio novi predsjednik SRJ Vojislav Koštunica, a sutradan, 6. listopada, Milošević je priznao izborni poraz i čestitao mu.
Tijekom demonstracija smrtno je stradala Jasmina Jovanović iz Miloševca kod Velike Plane, koja je pala pod kotače kamiona. Momčilo Stakić iz Krupnja preminuo je od srčanog udara, a povrijeđeno je ukupno 65 osoba.
Izbori u Srbiji 2000.. Snimka zaslona
Gde je Srbija danas?
Tema o kojoj se i danas raspravlja u javnosti i koja je jedna od glavnih zamerki rukovodstvima stranaka koje su činile tadašnji DOS jeste nepostojanje tzv. 6. listopada, odnosno radikalnog obračuna s akterima prethodnog režima u svim sferama društva.
Nenad Čanak inzistirao je na lustraciji, a Milan St. Na popis neučinjenog Protić je stavio hitno raspisivanje izbora za ustavotvornu skupštinu, kao i uhićenje i procesuiranje “najmanje 100 ljudi odgovornih za politiku koja se vodila u Miloševićevo vrijeme”.
Boris Tadić je 2020. za N1 rekao da nikad nije bilo većine za radikalne reforme.
Božo Prelević, pravnik i ministar unutarnjih poslova u prvoj postpetooktobarskoj vladi, rekao je da su velika očekivanja od 5. listopada bila, ali da nisu svi koji su je vodili bili iskreni.
Oni koji su polagali velike nade u bolji život koji će uslijediti nakon 5. listopada danas o tom datumu govore s razočaranjem i iznevjerenim očekivanjima.
