– Počeo je da me izjeda crv sumnje kada sam video slike ruševina u Novom Sadu, a Miloš se nije javljao. Kasnije sam na vijestima vidio ime mog sina na popisu žrtava, dvije minute kasnije policijska patrola parkirala se ispred kuće. Bojala sam se kakav je, je li išta ostalo od njega…”
Dostojanstven u svojoj boli, ovim je riječima svoju ispovijest za Kurir započeo Goran Milosavljević, otac nogometaša Miloša Milosavljevića (21) iz Knićanina kod Zrenjanina, koji je 1. studenog stradao kada je pala nadstrešnica na novosadskoj željezničkoj stanici. Miloš je na stanici bio s djevojkom Anđelom Ruman (20) iz Stare Pazove, koja je, nažalost, također stradala pod ruševinama koje su pale nekoliko minuta prije podneva tog kobnog dana. Prema njegovim riječima, Miloša je vidio večer prije nesreće kada se spremao na posao.
Kupio poklon za bebu
– Prije nego što je sjeo u auto kod kolege, vratio se s ulaznih vrata i rekao: “Bolje da ponesem poklon za bebu, ko zna kad ću stići”. Inače, Miloš i Anđela su kupili poklon za bebu moje ćerke koja se nedavno rodila. Pa kao da je znao – u jednom dahu govori Goran.
Miloš je u petak ujutro završio smjenu i otišao kod sestre koja živi u Novom Sadu.
– Supruga radi 10 minuta od kolodvora i vidjeli su se i čuli prije nesreće. Popili su piće, a onda ga je sestra odvezla na stanicu kako bi dočekao Angela i došao do naše kuće. Imali su plan, budući da mu je rođendan bio 31. listopada, napraviti veliku feštu u subotu, 2. studenog na ovdašnjem nogometnom igralištu, ali pogledajte što nam se dogodilo. Nismo slavili – priča.
Potom je objasnio kada je čuo da je pala betonska konstrukcija na ulazu u novosadsku stanicu.
– Bio sam kod kuće, nešto sam radio. Žena me zove i pita jesam li se čuo s Milošem, ja kažem da nisam. A ona mi pomalo panično odgovara “nazovi ga, pa ako on tebe zove, neka zove mene” – počinje neutješni otac sjećanja na dan kada je primio najtužniju vijest.
Bilo mu je pomalo čudno zašto ga supruga i kćerka stalno zanovijetaju i raspituju se za Miloša i Anđelu, nešto mu nije dalo mira.
– Zvao sam i njega, ali nije se javljao. U jednom trenutku zamolio sam suprugu da mi kaže što se događa, a onda mi je ona objasnila da se na kolodvoru dogodila nesreća. Mislio sam da je otišao, možda se ne javlja jer je u autobusu, igra igrice, pa se neće javiti ako ga ne prekinemo. Prvo mi je to bilo na pameti – kaže Goran i dodaje da ga je tada pozvao prijatelj.
– Rekao mi je da upalim TV i vidim što se događa u Novom Sadu. Vidio sam krš, lom i tu ruševinu. Tada me počeo izjedati crv sumnje. Zvao sam i Klinički centar Vojvodine negdje oko 13 sati, nisam dobio nikakvu informaciju – objašnjava.
Njihovi obiteljski prijatelji također nisu mogli “mirovati” pa su o nesreći pitali institucije.
– Informacije su dolazile sporo, nekako šturo, ali imao sam osjećaj u tom kaosu. Znala sam da mu se nešto dogodilo, ali nisam znala što točno. Nisam znao je li samo ozlijeđen i ako jest koliko i u kakvom je stanju. I ja sam mislio da je ozlijeđen – govori Goran drhtavim glasom.
– Zvali su me i njegovi ljudi iz kluba da pitaju gdje je Miloš, jer im se nije javljao. Htjeli su pitati za popodnevni trening. Nekako mi se činilo kao da me u šaljivom tonu umiruju: “Miloše, otkako ima djevojku, nikome se ne javlja”. Sjećam se da sam im na taj način odgovorio “da su to momački posao” – objašnjava otac.
Najteži poziv
– Nazvao sam suprugu i rekao joj da smo ostali bez Miloša. Naš Miloš je poginuo. U tom trenutku kada sam saznala tu vijest razmišljala sam i hoću li imati snage vidjeti ga. Bio je ispod tih ruševina, nisam znao da li je išta ostalo od njega… Mislio sam, nema šta da se vidi – kaže Milošev otac.
Ozlijeđeni Miloš nije imao teže tjelesne ozljede, što je potvrđeno nakon identifikacije tijela.
– Bio je u trenirci, samo mu je trenirka bila krvava. Na bijelim tenisicama nije bilo ni kapi krvi, čak mu je i telefon ostao netaknut. Imao je ozljedu na lijevoj strani glave i na ramenu. On i Anđela bili su među prve četiri žrtve – kaže Goran Milosavljević i navodi da odgovorni za nesreću trebaju odgovarati.
Osim Anđele i Miloša, život je izgubilo još 12 žrtava, dok su tri osobe teško ozlijeđene.
Tek što su izlazili iz kolodvora, na njih je pala nadstrešnica. Milošev otac Goran Milosavljević tada je objasnio gdje su Anđela i Miloš stajali kada je betonska konstrukcija pala.
– Znam tu postaju, a po ozljedama koje su imali donekle sam zaključio gdje su. Naime, Anđela je izašla iz voza, prošla peron, sada ne znam da li je Miloš čekao na peronu, ali izgleda da su zajedno prošli kroz zgradu kolodvora i prema desnoj strani stepenica. Bili su odmah uz tu terasu, ispod nadstrešnice, pa ih je zato malo objesila, ali nažalost dovoljno da ih više nema – u jednom dahu priča Goran.
– U tom trenutku Angela je razgovarala s majkom, čula je vrisak, tutnjavu od pada… Moraju živjeti s boli i tugom koju osjećaju od 1. studenoga – navodi sugovornik.
– Vidio sam i snimku pada te nadstrešnice. Vidio sam – rekao nam je, pa dodao kako se čuvaju kao obitelj jer moraju nastaviti život i nakon tako velikog gubitka.
Komemoracija
– Tek sam sada shvatio koliko su ljudi voljeli Miloša – kako je naveo, Milošev klub će u nedjelju odigrati posljednju utakmicu kola.
– Bit će to nekako njemu i Angeli u čast. Nosit će se majice s njihovim fotografijama. S druge strane, koliko god sam mislila da poznajem svoje dijete, na parastosu sam imala dojam da ga ne poznajem. Nekako je došlo toliko ljudi, svi su pričali o njemu i nisam znao da je toliko voljen – ponosno kaže Goran i dodaje da će teren koji se sada gradi nazvati po njegovom sinu, njemu u čast.
