Fudbalski klub Velež zvanično je u ponedjeljak, 20. jula, prekinuo saradnju sa Avdom Kalajdžićem, članom stručnog štaba Ibre Rahimića. Razlog za ovakvu odluku leži u tvrdnjama svjedoka na suđenju protiv njegovog sina Anisa Kalajdžića, koji je ubio svoju bivšu djevojku Aldinu Jahić. O čitavoj situaciji, svoj osvrt dao je i bh. pisac Amer Obradović.
“Volio sam film “Oficir i džentlmen“. Frajerski je bio. I jako popularan osamdesetih. Proslavio je Richarda Gerea, koji glumi Zacka Mayoa, mladića koji je upisao vojnu akademiju gdje često dolazi u sukobe sa svojim nadređenima, naročito s opakim narednikom Foleyjem.
Upozna mladu radnicu iz lokalne tvornice koja sanja o odlasku iz svog malog gradića, a sve se zakuha kada njegov najbolji jaran izvrši samoubistvo zbog ljubavnih i životnih jada. Film se smatra pretečom “Top Guna“, a dobio je i Oscara za najbolju pjesmu – Up Where We Belong.
Ta pjesma, koju maestralno izvode legendarni Joe Cocker i Jennifer Warnes, nosi priču filma o dugom putu, o planinama koje treba savladati i potrebi da se vratimo tamo gdje pripadamo. Ljubav nas podiže tamo gdje pripadamo, tamo gdje orlovi kliču, visoko na planini.
Planina je u toj pjesmi visina koju treba zaslužiti. Priča o planini i moralnim upitnicima koji su često veći i od samih planinskih vrhova odvajkada je dio ljudskog bića, posebno na ovim našim prostorima.
Uzmite samo priče o starim slavenskim predajama, božanstvima. O Velesu i Perunu, o Veležu i Prenju. Između njih nije samo mitološki sukob, niti tek drevni razgovor između zemlje i neba, nego i ona suštinska borba između nagona i principa, interesa i časti, tame i svjetla, onoga što čovjek pokazuje drugima i onoga što zaista nosi u sebi. Kao da je onaj ko je 1922. godine klubu dao ime po planini Velež znao Ilijadu i Odiseju napamet, razumio sve grčke i slavenske mitove i posjedovao proročanski dar Nostradamusa. Jer ime koje je tada izgovorio nije postalo samo naziv fudbalskog kluba. Postalo je njegova sudbina – da uvijek iznova nosi teret planine i da, uprkos svemu, ostane viši od nje. A to je, rekli bi Mostarci, golemo.
Velež su osnovali radnici, ljudi koji nisu imali bogatstvo ni privilegije, ali su imali ideju da sport nije samo igra, nego ideja o zajedništvu, solidarnosti i pripadnosti gradu. Njegovu historiju nisu činile samo sportske pobjede.
U Drugom svjetskom ratu Velež je bio dio antifašističke tradicije Mostara. Njegovo ime nije stajalo po strani u vremenu kada se birala strana. Bio je klub ljudi koji su vjerovali da postoje vrijednosti veće od trenutne koristi.”
Ostatak teksta možete pročitati na linku OVDJE.
