Skupštinske sale i sjednice institucija na svim nivoima, od državnog do lokalnog, odavno su prestale biti mjesta gdje se donose važne odluke i predlažu rješenja. Umjesto toga, sve češće se mogu čuti uvrede, psovke, a nerijetko dolazi i do incidenata.
Građani smatraju da političari u BiH već godinama njeguje “nekulturu” dijaloga, ponašajući se nepristojno ne samo u javnom prostoru, već i u svakodnevnom životu. Pojedini sagovornici ističu da su građani postali publika ispred malih ekrana, ali i na društvenim mrežama, gdje uvrede, teške riječi i pogrdna imena često zamjenjuju argumente.
Ekonomista Aleksa Milojević smatra da političko ponašanje zavisi od demokratskog kapaciteta: “Ono čega se narod stidi, čega bi trebalo da se stidi, koristi se za skupljanje političkih poena, što pokazuje da je politika potpuno udaljena od naroda.”
Sociolog Drago Vuković dodaje da živimo u vremenu takozvane rijaliti politike, pune kompromitacija, spinovanja i kriminalizacije: “Ta politička kultura nikada nije ni bila prisutna u političkom prostoru BiH.”
Analitičar Mladen Bubonjić upozorava da je ovakvo ponašanje postalo društveno prihvatljivo: “Ne samo da se podrazumijeva, već je i prihvatljivo i od političkih elita i od javnosti. Ljudi su naviknuti na takav govor, tako da i kad se nešto desi to kratkotrajno izaziva pažnju.”
Iako ovakva komunikacija nije fenomen jedino BiH, postavlja se pitanje: kada je forma prevladala nad suštinom i gdje je granica političke pristojnosti?
Pitanje kulture komunikacije među bh. političarima i dalje ostaje otvoreno, a njeno narušavanje ima direktan uticaj na društvene norme i način na koji građani doživljavaju politiku u zemlji, piše BHRT.
