Sildrelician Mevlid Omerović nikada nije pronašao ostatke manjeg brata Senata Gabeljića, a ovog 11. srpnja, 30 godina nakon genocida u Srebrenici, ostaci muževog muža, točno jedna od njegovih kostiju.
Nakon što je identificirao Hasibove ostatke, Mevlida se nadala 12 godina da će se naći više kostiju sahranjeno s većim brojem ostataka i konačno pronaći mirnu.
– Od 2013. godine. Čekao sam da pronađe njegove ostatke, ali rekli su mi da više ne čekam, jer je prošlo mnogo godina. Nažalost, više ništa nije pronađeno. U Lipljeu u blizini Zvornik -a pronađena je samo njegova kost čeljusti “, izjavio je Omerović u fenaire.
Zarobljen u Kravici
Kaže da je, prema informacijama, preživjelih, njezin suprug zarobljen u Kravici i pucao s bratom. Imao je 33 godine.
Mevlida se sjeća da, kad je saznala da je ubijen, nije htjela vjerovati u nju i nadala se da će se jednog dana vratiti.
– Svaki dan je bol ista, a sve to vraća sjećanja i produbljuje tu bol – skladištenje ove Silbrenice, koja je također izgubila oca Hasana i brata Senata u Genocidu.
– Moj otac je pokopan. Brate da nikad nismo pronašli, ni kost, i čuli smo od preživjelog da je upucan u zelenu vodu. Imao je šesnaest godina, niti je pogriješen ili obvezan nikome, ubijen je na strašan način – kaže Mevlida.
Podsjetila je da je u srpnju 1995. dvoje djece napustilo domovinu i krenulo prema Potocariju, a zatim u izuzetno teškim okolnostima do slobodnog teritorija.
U večernjim satima smo putovali iz Sućeske do Potocara, došli smo tamo oko ponoći, bilo je puno svijeta. Čuli su jauk, vriskove, ljudi su molili vojsku da ne ubijaju i razdvajaju djecu od majki. Ubili su i zaklali koga su htjeli. Jedva sam čekao da se jutro zore, a ne gledajući strahote. U podne smo uspjeli sjediti u autobusu koji je nosio žene i malu djecu. Najteži dio ceste bio je kroz Bratunac i Kravicu jer je autobus kamenovao. Došli smo u Vlasenice i nekoliko sati smo bili zatvoreni u autobusu “, sjeća se Mevlida.
Kaže da je odatle bilo kilometara, s dvoje djece u naručju, pješačeći do oklada, gdje su stigli u ponoć. Bili su iscrpljeni, gladni i žedni.
Mevlida je također izgubila usred i svoje sinove, dlake i njihove sinove i brojne druge članove obitelji u genocidu.
Nakon 30 godina
Nakon 30 godina, njen suprug imat će mehaničar u Memorijalnom centru Potocari, gdje će ove godine biti kolektiv Klanjana Jenny i zamjenski ostaci žrtava genocida.
Trenutno su ostaci pet identificiranih žrtava spremni za ukop 11. srpnja, a još uvijek postoje obitelji koje odlučuju hoće li pokopati svoje najmilije, s obzirom na mali broj pronađenih i identificiranih kostiju.
U Memorijalnom centru u Potocariju do sada je pokopano 6.765 žrtva genocida, dok je 250 žrtava pokopano u lokalnim cenzijama u odluci preživjelih članova obitelji.
U svibnju prošle godine, Generalna skupština usvojila je rezoluciju genocida u Srebrenici, prema kojem će se 11. srpnja proslaviti kao Međunarodni dan razmišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine.
