Posljednje istraživanje njemačkih znanstvenika otkrilo je da svaka pčela ubode na drugačiji način – dok neki oklijevaju, drugi odmah napadaju, piše danas DW
Istraživači sa Sveučilišta u Konstanu utvrdili su da se ti insekti razlikuju u preferencijama u ponašanju kada je riječ o obrani.
Oko 50 000 pojedinaca živi u jednoj košnici. Pčele imaju različite zadatke: neke sakupljaju hranu, donose vodu, hlade košnicu ventilacijskim krilima, dok druge štite košnicu od neprijatelja.
Miris alarma
Kad se netko približi košnici i pčela ga šiva, ona oslobađa alarm Feromona – mirisnog signala koji upozorava druge pčele na opasnost. Privlači druge pčele koje se tada počnu usmjeriti, gdje se oslobađaju još više mirisa alarma.
U takvim situacijama nisu sve pčele spremne za ubod, jer imaju neku vrstu unutarnje kočnice. Kad dovoljan broj pčela napravi ubod, ostale se zaustave, što ima smisla, jer svaka pčela ubode – umire.
Profesor neurobiologije na Sveučilištu u Konstaniju i studiji Giovanni Galizia, da previše pčela koje su ubodi mogli koštati previše pojedinaca, što pokazuje da se Roy Bee može regulirati društveno reguliranje.
Znanstvenici ističu da ponašanje pčela u ugrizu u slučaju prijetnje košnici pokazuje da svaka pčela ima svoj identitet.
Za potrebe istraživanja, neurobiolog Morgana Nuvian i doktorska Cavita Kanan bili su namijenjeni uhvatiti pčele sjedišta iz košnice u konstantu.
Kroz različite eksperimente, Nuvian je pokazao da su neke pčele agresivnije, dok su druge mirnije – što znači da djeluju drugačije kada brane košnicu, piše DW.
Neurobiolozi su u početku očekivali da će pčele pokazati neko prosječno ponašanje, ali otkrili su da neki gotovo uvijek ubode, dok drugi to rade rijetko ili nikad. Dakle, prosjek uboda koji se postiže populacija pčela ovisi isključivo iz sastava ovih pojedinačnih laka.
