Prve granate obrezane su na užim centru Goražde u rano jutro, to kobno 4. svibnja 1992. godine. Opsada Goražde bila je okrutna.
Nakon što su prethodne snage bivše JNA i takozvane “vojske RS” uzeli sve okolne gradove, punih 1.336 dana, sve do potpisivanja Daytonovog mirovnog sporazuma, Goražde je ostao jedini neobilježeni grad na Drini.
Ovaj je grad bio bez vode, struje, hrane i lijekova.
Tri i pol godine, branitelji Gorazdea pobjegli su od napada nekoliko korpusa takozvanih “VRS-a”, ali i volonterskih jedinica iz Srbije, Rusije, Ukrajine i drugih zemalja.
Sam napadu prethodilo je vrlo teško razdoblje ispunjeno brojnim incidentima, barikadama i pregovorima. Od sredine ožujka 1992. također je zauzet relej na ukrasima, a odašiljači su preusmjereni na TV beogradski program. To je bio dio plana, kako će se kasnije reći Haaški sud, koji je imao za cilj preuzeti televizijsku i radijsku instalaciju emitiranu “srpsku” programe koje su zastrašili članovi drugih nacionalnosti.
Opsada Gorazde trajala je 1336 dana, od svibnja 1992. do ožujka 1996. godine. Grad je bio potpuno okružen, bez kopnene veze sa slobodnim teritorijom. U opsadi dugih 1.336 dana izgubljeno je više od 4.000 života.
Hrabrost braniča, ali i civilno stanovništvo, koje su pronašle načine preživljavanja, obrane svog grada, proizvode oružje, da kroz agresorske linije, mina polja i zasjede čine hranu, lijekove i municiju, prve i najsjajnije stranice povijesti povijesti grada heroja.
