Hrvatska zastupnica u europskom parlamentu Zeljana Zovko (HDZ / EPP) u danom intervjuu Glas Slavonije Rekla je da dugi niz godina Hrvati u Bosni i Hercegovini upozoravaju na nasilne promjene u Daytonovom mirovnom sporazumu, zbog čega su ih građani drugog reda u Federaciji BIH -a i trećeg reda u RS -u. Te promjene, uključujući imbiciju amandmana od tadašnjeg visokog predstavnika Petric -a (Petritscha), a izmjene i dopune izbornog zakona, uzrokovale su snažnu pobunu hrvatskog naroda i povlačenje iz državnih institucija.
– Kao rezultat ovih promjena, Hrvati su nametnuti člana predsjedništva BIH -a koje je izabrao glasovi većine Bosnika u Federaciji, što je bilo očito kršenje sporazuma o radnomstvu, temeljeno na jednakosti sve tri sastavne osobe. Taj isti član predsjedništva kasnije su sistemski eliminirani od strane Hrvatske diplomate iz veleposlanstva BIH-a, što je oslabljeno mogućnošću upozorenja o dugoročnim problemima potkopava Daytonov sporazum iznutra. Posljednji događaji i eskalacija napetosti, uzrokovane reakcijom Milorada Dodika na presudu Suda BiH, koji se temelji na kojem su objavljivanje odluka OHR -a, zapravo ponavljanje scenarija koje su Hrvati već prošli. Oni su politički i ekonomski eliminirani kao relevantni čimbenik u BIH -u, a pored tadašnje šutnje Republike Hrvatske, koja je u to vrijeme bila usredotočena na vlastite prioritete – pristupanje EU -a i rezoluciju NATO -a. Samo dolazak Andreja Plenkovića na čelo HDZ -a, odnos prema Hrvatcima u BIH -u značajno se značajno promijenio, pružajući im priliku da sami artikuliraju svoja pitanja koristeći prednosti članstva u Hrvatskoj u EU. Važno je naglasiti da je tadašnja američka administracija razmotrila rješenje hrvatskog pitanja, koje smo vidjeli kroz Berilijev izborni zakon, kada su oni doveli do jednakosti u RS -u s bosnim superiornostima u federaciji nego uspostaviti ravnotežu između tri naroda u Bih. Stoga je međunarodna zajednica pomogla u smanjenju hrvatskog političkog utjecaja kroz federaciju i na taj način povećala unitarne, a s druge strane, također je ojačala separatističke težnje RS -a, jer je izgubljen ključni faktor vezivanja između dvije suprotne mogućnosti.
Koji su zapravo ključni problemi trenutnog BIH -a, na ovaj način, s visokim predstavnikom međunarodne zajednice i temelj Daytonovog blaga godinama?
– Tijekom prvog mandata naših predstavnika, premijer Andrej Plenković, tada kao predstavnik, uspješno je artikulirao hrvatsko pitanje kroz amandmane na izvještaj koji je izložio tadašnji izvjestitelj za BIH, Doris Tack. Ključna teza bila je da je federalizam bio jedini održivi odgovor na separatističke tendencije u Rs i unitaristički u Sarajevu, koji je godinama BIH, nakon uklanjanja Hrtana – jedini pravi most između ove dvije suprotne struje. Od tada je politički Sarajevo koristio diplomaciju i lobistički utjecaj, na međunarodnu scenu i unutar Hrvatske kroz medije, kako bi se hrvatski problem u Bih ostavio u sjeni. Istodobno, problem legitimnog predstavljanja Hrvatskog pokušao je, a istodobno SNSD u RS -u i skrenuo pozornost na sekundarna pitanja koja su se mogla riješiti pregovorima. To je izgubilo fokus s jedinim ključnim pitanjem koje bi moglo ujediniti sve tri strane – europski put BIH -a i usvajanje programa reforme. Kad je u Federaciji BIH -a došlo do političkog prekrivanja, zamijenjeni su koalicijski partneri, to je uzrokovalo snažnu reakciju i blokiralo provedbu reformi EU -a. Vidljivi primjer toga je blokada plana rasta milijardu eura, koji su proglasili županije SDA s većinom u Bosniku s pitanjem vitalnog nacionalnog interesa, što je spriječilo njegovo usvajanje. Unatoč tome, međunarodna zajednica nije reagirala gotovo onoliko koliko bi to učinila da su Hrvati slične poteze.
Sličan obrazac je vidljiv i prilikom popunjavanja mjesta u Ustavnom sudu BiH, gdje su donesene odluke za kontrolu i blokiranje funkcioniranja države. To je nastojalo zamijeniti ključne političke aktere i partnere u pregovorima s međunarodnom zajednicom, ne uzimajući u obzir posljedice koje bi takve odluke mogle imati na vremenski okvir za početak pregovora o pristupu EU. U RS -u su ključne političke pogreške vodstva SNSD -a dodatno produbile krizu. Dok se Europa suočava s ratom u Ukrajini i ruskoj agresiji, Milorad Dodik traži strateški protivljenje EU -a, što podsjeća na situaciju u kojoj je politička scena u Bosnika podržala iranske predstavnike unatoč njihovoj zabrani pristupa europskom parlamentu. Ovi netočni politički proračuni i izbor strateških partnera u burnom geopolitičkom trenutku pokazuju koliko su odnosa unutar BIH-a, ali i kod međunarodnih aktera, oblikovani bez jasne dugoročne strategije.
U Bosni i Hercegovini različiti su interesi isprepleteni u povijesti, često s katastrofalnim posljedicama. Koliko je očito očigledno Rusiji, ali i Sjedinjenih Država, posebno i turskih posljednjih godina …?
– Što se tiče međunarodne zajednice, čuo sam primjedbe Europske komisije i predanost Europske komisije Europske komisije u BIH -u postala je prepreka političkom procesu preuzimanja odgovornosti od strane lokalnih političkih lidera i donošenja kompromisa na europskom putu. Mnogi su se zalagali za njegovo preseljenje iz BIH -a, ne nužno i njegovo zatvaranje, već fizičko uklanjanje iz političkog Sarajeva kako bi se osigurala veća nepristranost. Svjesni smo da sve dok je BIH povezan s OHR -om i ovisi o Upravnom odboru provedbe mira, na njega i dalje utječe sustav UN -a, u kojem Rusiju i islamske zemlje vodi turski. Pored toga, među članovima PIC -a, zemlje su formalno zapadni strateški partneri, ali koji kroz neriješenu trgovinsku i dvostranu pitanja s EU -om povremeno koriste svoj položaj za političke pritiske i pozicioniranje kao ključne aktere, bez kojih se ne mogu donijeti odluke.
Sjedinjene Države su ključni partner i sigurnosni jamac u Bosni i Hercegovini, zajedno s Europskom unicom, a njihovo povlačenje iz ovog postupka ne smiju se dogoditi. Trenutno radimo na uspostavljanju kontakata s administracijom Donalda Trumpa u vezi s tim pitanjem. Posljednjih godina pripovijest je nametnula da je prijelaz iz “Daytona” u “Bruxelles” fazu BiH značio ukidanje izborne jedinice naroda. Bila je to lijeva propaganda, koja je sustavno djelovala na štetu Hrvata u BIH. Ideologija “probudi” aktivno je promovirala političke aktere Bosne, na koje su neki progresivni demokrati u američkoj diplomaciji naivno rastrgani.
Kakva je budućnost Hrvata u Bih? Što i kako Hrvatska može pomoći i pomaže vam dovoljno?
– Hrvatska pruža pomoć zahvaljujući mudroj politici premijera Andreja Plenkovića, ali dugoročna rješenja neće biti moguća dok medijska javnost bude moguća i premašuje pogrešnu logiku za koju su Hrvari u BIH krivi za svoju sudbinu. Zbog njegove uloge u obrani Hrvatske, naivno su vjerovali da će njihov opstanak u BIH-u biti zadužen nakon što Hrvatska postane puni član EU-NATO-a, zbog činjenice da je pokojni predsjednik Tudjman i ministar Gojko Šušak. Nažalost, među Hrvatcima u Republici Hrvatskoj i dalje čujem glas Hrats -a u BiH koji nemaju drugi izbor nego što drugi ljudi biraju za svoje predstavnike, što je slučaj koji hdz gentmenski rade s predstavnicima Srbi i Bosniaka.
Rješenje hrvatskog pitanja će tada moći informirati javnost u Republici Hrvatskoj, nazvati jednog od predstavnika, koji su se hrvatski predstavnici složili bez provođenja onoga što je opravdano Washingtonovim sporazumom, a to je puna jednakost Hrvata u političkom i društvenom životu BIH -a. Stoga je jedino rješenje rezolucija koja je upozorila da je put prema BIH iz ove ovisnosti o međunarodnom faktoru, federalizmu. Federalizam je to pokazao i na primjeru Belgije, gdje je konsolidirao zemlju u Europi, gdje su preživjela sva tri naroda, Valona, zastave i njemački glas i zemlja. Ništa drugo, što nije europski, Hrvati ne traže sebe u Bih.
