Većina nas je poznata kad se dobro nađemo, ali još uvijek želimo nešto slatko, i zašto ga je sada osvijetlio međunarodni istraživački tim koji je vodio Max Planck za metabolička istraživanja u Kölnu u Njemačkoj.
Prema njihovim nalazima, iste živčane stanice u našem mozgu koje nam daju osjećaj sitosti nakon obroka također nam dugo uzrokuju slatkiše.
U studiji su znanstvenici pod vodstvom Henninga Fenselaua ispitali reakciju miševa na šećer, otkrivši da miševi jedu slatko čak i kad su u potpunosti pročitani.
Skeniranje mozga pokazalo je da je za to odgovorna određena skupina živčanih stanica, tim piše u časopisu Science. Ti takozvani POMC neuroni postaju aktivni čim tijelo apsorbira hranu.
Osjećaj nagrade
Kad miševi ciljaju i jedu slatkiše, ove živčane stanice ne samo odbacuju poruke koje signaliziraju za sitost, već i opijat koji se prirodno proizvodi u tijelu, beta-endorfin.
Prema studiji, to uzrokuje osjećaj nagrade zbog kojih životinje jedu još više šećera. Mehanizam je pokrenut u eksperimentima kada su životinje percipirale samo šećer, a da ga ne pojedu.
Skeniranje mozga pokazalo je da ista regija mozga kod ljudi reagira na šećer. Kao i kod miševa, mnogi opijatni receptori smješteni su u blizini neurona koji su odgovorni za osjećaj sitosti.
– S evolucijskim stajalištem, to ima smisla: šećer je rijetke prirode, ali brzo daje energiju, kaže šef proučavanja Fenselau.
– Mozak je programiran da potakne unos šećera kad postane dostupan, rekao je.
Rezultati bi mogli biti značajni za liječenje pretilosti. Iako već postoje lijekovi koji u mozgu blokiraju opijatne receptore, gubitak tjelesne težine dostiže ih manji od ubrizgavanja za borbu protiv apetita.
Fenselau kaže da bi kombinacija različitih terapija mogla biti korisna, ali upozorava: “To još uvijek moramo istražiti dalje.”
