“Dnevni Puls” je među prvima pisao o Elvisi Bektić, samohranoj majci iz Sarajeva, i njenim sada desetogodišnjim blizancima Imranu i Sayri Bulbul, kojima je dijagnosticiran usporen disharmoničan psihomotorni razvoj sa elementima autizma.
Prije nekoliko dana vratili su se iz Novog Sada, gdje su u Specijalnoj kirurškoj bolnici “Parkovi” obavili prvu dozu transplantacije matičnih stanica u nadi da će pomoći djeci.
Skup postupak
Riječ je o vrlo skupom medicinskom zahvatu, košta 40.000 eura, a Bektić, čija je jedina nada da joj djeca ozdrave, bila je svjesna da to ne može sama financirati. Opet su se ljudi velikog srca uključili i pomogli koliko su mogli, te je tako prikupljeno 30.000 eura, a Udruženje “Pomozi.ba” doniralo je 10.000 eura.
Bektić je za “Dnevni Puls” rekla da je zahvalna svima koji su učestvovali i na bilo koji način pomogli njoj i mališanima, a posebno je zahvalna organizaciji “Pomozi drugima” preko koje su prikupljena sredstva.
– Hvala Bogu, sve je dobro prošlo. Dobili su nekoliko doza egzosoma koji su nešto kao “booster” za matične stanice, odnosno pomažu matičnim stanicama da još bolje rade u cijelom tijelu – pojasnio je Bektić.
U Novi Sad ponovno idu 14. veljače, a nakon toga u ožujku moraju obaviti još jednu transplantaciju matičnih stanica.
– Nakon treće doze, što bi se zapravo trebalo dogoditi… Nitko ništa ne može jamčiti. Djeca su se morala odmarati barem pet dana, a nije loše odmarati se i ne biti izložen virozama. Ne puštam nikoga k nama, jer se bojim da ne pokupi neku bakteriju. Ne daj Bože da se dijete sada razboli jer će matične stanice ići braniti taj dio organizma. Moramo biti oprezni – rekao je Bektić, na rubu suza.
Što bi bilo…
Istaknula je da je sve drugo probala i da joj samo te matične stanice daju nadu da njezini blizanci mogu ozdraviti.
– Znao sam da nikada neću moći sam, jer je to ogroman novac koji se mora izdvojiti. Sutra se ne mogu zapitati što bi se dogodilo da ih nisam uspio odvesti na transplantaciju. Sada je sve u Božjim rukama hoće li pomoći ili ne. I dalje idu na svoje tretmane na koje su išli prije, i kod logopeda i kod defektologa. Možda i drugi roditelji dobiju nadu kroz našu priču. Nadamo se najboljem rezultatu – zaključio je Bektić.
Podrška Veleposlanstva SAD-a
Djevojčica Sayra ide u treći razred Osnovne škole “Kovačići” i ima asistenta, a dječak Imran je u drugom razredu i pohađa Centar “Vladimir Nazor”.
– Odgodila sam Imranov prvi razred u školi, jer još ne govori. Ovaj iznos koji smo prikupili je samo za transplantaciju matičnih stanica. Egzozomi se dodatno naplaćuju, ali imali smo veliku podršku Sayrine škole, kao i Veleposlanstva SAD-a i prijatelja. Tako sam osigurao svoju djecu. Od kada smo zadnji put razgovarali, djeca su napredovala na raznim poljima, iako Imran još uvijek uopće ne govori, ali njegovo razumijevanje, mašallah, je mnogo bolje – rekla je ova hrabra majka.
