Edin Ramulić, bivši zatvorenik, mirovni aktivista i novinar iz Prijedora često govori o manipulaciji brojkama stradalih u agresiji na BiH.
Ramulić je optužio Memorijalni centar Sarajevo da je njegovog oca i brojne druge civile poginule u agresiji na BiH lažno proglasio pripadnicima Armije RBiH, zbog čega je planirao tužiti ovu instituciju.
– Treba mi pomoć, da me uputi na odvjetnika koji bi me mogao zastupati u tužbi protiv Javne ustanove Memorijalni centar Sarajevo, jer su bez mog znanja i odobrenja na svojoj web stranici objavili fotografiju i podatke mog oca, ubijenog civila. te ga ujedno lažno proglasio poginulim pripadnikom Armije R BiH. Treba mi odvjetnik koji ima iskustva u ovakvim parnicama i koji neće ustuknuti pred javnom institucijom i utjecajima koje ona ima – poručio je Ramulić na svom Facebook profilu.
U međuvremenu je objavio i vijest da je Memorijalni centar u međuvremenu povukao podatke sa stranice, što mu je, kaže, bila glavna namjera i što će biti glavna tvrdnja.
– Zato što je to što su oni napravili jedna vrsta zločina, stavljanje civilnih žrtava rata u takav kontekst. Oduzeti im nevinost u smrti krajnje je podmuklo jer se ti ljudi ne mogu braniti, a njihove obitelji možda niti ne shvaćaju koliki je to problem – napisao je Ramulić.
U prethodnim objavama objasnio je zašto smatra da je to opasan čin.
– Memorijalni centar Sarajevo otkrio svoje prave namjere i ciljeve svog djelovanja u Prijedoru. Ove godine su na sve načine pokušali preuzeti narativ stradanja Prijedorčana. Organizirali su i kamp konferenciju kako bi iskoristili Dan bijele vrpce i pokušali ga prisvojiti. Uspjeli su pronaći i lokalne saveznike, skorojevićke političare poput Jusufa Arifagića i Zijada Čanića. A osvojili su i notornog prodavača magle Dževada Smajića i Seidu Karabašić, koji su posljednjih godina poznati po brendiranju i dekupaž tehnici oslikavanja tacni i tanjira, te još nekoliko ratnih profitera iz Kozarca, Prijedora i okoline. I kao krajnji rezultat njihovog rada dobili smo ovo, mog oca Uzeira Ramulića, civila kojeg su 20. srpnja 1992. godine pripadnici VRS-a odveli iz rodne kuće u Rakovčanima u logor Keraterm, gdje su ga pripadnici VRS-a ubili. prijedorska policija u masakru u noći 24. na 25.07.1992.
Mog oca, koji nije bio ni politički ni vojno angažiran, koji nije imao novca da kupi ni bombu žličaru, Memorijalno groblje u Sarajevu proglašava poginulim pripadnikom Armije RBiH, stavljajući pored njegove slike grb vojske. . I ne samo moj otac, nego i još nekoliko stotina civila iz naselja Čarakovo, Zecovi, Rizvanovići, Skela i Rakovčani. Među poginulim borcima bilo je i staraca, žena i djece. Sve civile čija su imena pronađena na šehidskim mezarjima u Prijedoru proglasili su poginulim pripadnicima Armije RBiH. Na red će doći i ostala groblja jer još nisu obradili ona u Kamičanima, Hambarini i Bišćanima. Možemo reći da su Prijedorčani koje sam spomenuo i koji su potpisali nekakve protokole sa Memorijalnim centrom, naivni, pohlepni na neke donacije koje su dobili ili će dobiti, jer su i naivni i neuki i pohlepni na te male donacije. . Ali ova ekipa okupljena u Memorijalnom centru Sarajevo nije nimalo neuka i naivna.
Ovo što su uradili nije greška, to je plan i taj plan podrazumijeva stvaranje bošnjačke samostalne i samosvojne enklave, a sve one koji su ostali vani najlakše je proglasiti herojima rata, a šehidi su već bili. To daje legitimitet VRS-u, svim tim Mladićima i Karadžićima i njihovoj borbi za svoj teritorij koji se zove Republika Srpska. Naravno, šehidske invalidnine i druga statusna prava i prava neće dobiti obitelji prijedorskih civila koje su javne ustanove iz Sarajeva službeno proglasile šehidima, a njihove stradale od strane poginulih heroja Armije R BiH. No, radi se o privilegiji isključivo za odabranu elitu koja živi na području Federacije BiH, odnosno onog dijela koji se službeno još ne naziva kalifatom, točnije Fildžanistanom. Vlasti Republike Srpske sada mogu zgodno oduzeti nekoliko stotina invalidnina koje su prijedorske obitelji dobile temeljem Zakona o civilnim žrtvama rata nakon izmjena i dopuna iz 2007. godine. Mogu ih natjerati da vrate prijašnja primanja, jer oni imaju argument – ti civili su dobili status palih boraca od jedne javne ustanove, koja se tako predstavlja, jer je Memorijalni centar Sarajevo javna ustanova. koji se do ove godine zvao Fond memorijala Kantona Sarajevo koji se financira iz proračunskih sredstava Kantona a vrlo vjerojatno i iz Federacije.
Već ranije je najavljena saradnja sa spomen-građevinskim kompleksom koji se u Kamičanima gradi u nadležnosti Rijaseta IZ-e. Sada tek postaje jasno zašto su na svim prijedorskim šehidskim mezarjima uz civile ispisana i imena poginulih pripadnika Armije R BiH koji su poginuli boreći se oko Bihaća, Sarajeva i srednje Bosne. To je bio samo prvi korak da se pravi borci izjednače s nedužnim civilima, kako bi 30 godina nakon rata svi oni bili proglašeni palim borcima – herojima. I moj otac Uzeir, i Ajka Hopovac iz Zecova u 59. godini života, i šestogodišnji Adis Hopovac, za kojeg također piše da je poginuo s grbom Armije R BiH.
Dragi moji Prijedorčani, vi možete mirno sjediti pored svojih monitora i tastatura, ali ova ekipa iz Sarajeva, zajedno sa domaćim biskupima, od kojih sam neke naveo, i uz pokroviteljstvo Islamske zajednice, vašu nevino ubijenu rodbinu, prijatelje a susjedi će sve proglasiti legitimnim vojnim ciljem i tako još jednom dati za pravo stvaranju Republike Srpske, jer da ona nije stvorena, ne bi se mogao ostvariti ni obećani sarajevski kalifat s pridodanim teritorijama velika ovo će biti poticaj negatorima zločina u Prijedoru.
Nisu svi logori, masovna strijeljanja, čedomorstva isto ako Prijedorčani, kako tvrde u javnoj ustanovi iz Sarajeva, nisu ubijani, nego su ginuli, i to u borbama. Tako sada prijedorski policajci mogu reći da smo u odlučujućoj borbi kod “trojke” u Keratermu uspjeli savladati mnogo većeg neprijatelja, dok se oni pripadnici VRS koji su se dan ranije zatekli u Zecovima mogu pohvaliti da su nakon teškog i mukotrpnog borbi svladali su i eliminirali šestogodišnjeg Addisa .
Ako mi ne vjerujete, posjetite web stranicu heroji.ba, ili još bolje, obratite pažnju šta piše na nišanima na šehidskim mezarjima, tamo je netko prije dva desetljeća krenuo tim putem – pretvaranja nedužnih prijedorskih civila u legitimnu vojsku. cilj. Unatoč svim presudama, svim dokazima i tvrdnjama da je riječ o nedužnim civilima, Memorijalni centar Sarajevo, u suradnji s domaćim političarima, predstavnicima tzv. udruga i Islamske zajednice, ima službeni stav – to su heroji, poginuli pripadnici Armije R BiH – naveo je Ramulić.
