Priča o tome za koga je navijao Josip Broz Tito pričala se mnogo puta. Postoji najprihvaćenija teza, legenda da je Tito navijao za Hajduk, “najjugoslavenskiji nogometni klub u povijesti” koji je godinama imao najveću petokraku u svom grbu i ponosio se njome, ali i zbog zapaženu ulogu Hajduka u Narodnooslobodilačkoj borbi.
No, Stjepan Bobek je tvrdio da je Tito bio i simpatizer vojnog kluba Partizan po političkoj liniji, ali da mu je u duši bio samo Hajduk. Dakle, simpatizirao je Partizan, a stvarno je navijao za Hajduk. Ponekad se diplomatski nije htio izjasniti za koga navija, govorio je da to ne smije jer je predsjednik države, maršal, ali je jednom prilikom izletio.
Svi “narodi i narodnosti” htjeli su znati odgovor na najveće sportsko pitanje, otkriće najveće nogometne misterije. Uglavnom je znao, ali svi su to htjeli čuti od Tita. Odgovor su konačno dobili od njega osobno. Ali krenimo ispočetka. Priča je duga, nimalo jednostavna, jer politika je u butigu, a kad se politika umiješa u sport, onda je priča kompliciranija. O njegovim izjavama postoje brojni zapisi u feljtonima, svjedočanstvima, u arhivskim snimkama. Oni su dio povijesti. Pamte ih se i danas. Primjerice, Zoran Milanović, predsjednik Hrvatske, tvrdi da je Josip Broz Tito navijao za Hajduk, ali ne samo on, nego i mnogi. I danas je ta teza prihvaćena. Čak je i Hajduk svojedobno htio da se Poljud nazove po Titu.
U svibnju 1980. godine, odmah nakon Titove smrti, Predsjedništvo Hajduka željelo je poljudski stadion nazvati Titovim imenom. Dokument s prijedlogom preimenovanja stadiona potpisao je tadašnji predsjednik kluba Ante Skataretiko.
