Dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sead Turčalo u povodu 25. studenoga, Dana državnosti Bosne i Hercegovine, ističe kako pozivanje na taj datum, u povijesnom i općem kontekstu, govori o kontinuitetu bh. Hercegovine. državnosti, ali i na još jednu važnu činjenicu – nastavak antifašističke borbe BiH.
– Ovo je posebno važno reći zbog perioda 1992.-1995., kada je Bosna i Hercegovina zapravo ponovo predvodila antifašističku borbu. Nažalost, 25. novembar problematiziraju ne samo oni koji negiraju Bosnu i Hercegovinu kao državu, nego vrlo često i iz nekih ideoloških perspektiva, što je apsolutno pogrešno. Vrlo je važno istaknuti antifašistički zamah, iako državni identitet Bosne i Hercegovine, povijesno gledano, datira mnogo ranije. Mislim da je s ovog vrijednosnog aspekta jako bitno naglasiti zašto je 25. novembar zapravo važan kao takav – kazao je za Fenu Turčalo.
Desetljećima je ‘stara priča’ da se Dan državnosti ne obilježava u svakom dijelu današnje Bosne i Hercegovine, ali vjeruje da će se to jednog dana dogoditi. Temelji se na uvjerenju da je bosanskohercegovačko društvo vrlo otporno na razne pokušaje urušavanja.
– Takvi izazovi su prošli da sam uvjeren, bez obzira na to što ne možemo eksperimentirati u društvenim znanostima, da mnoga društva za koja smatramo da su daleko razvijenija i s daleko naprednijom političkom kulturom, ne bi odgovorila na takve izazove. na ovaj način – rekao je dekan Fakulteta političkih znanosti.
– Ako pođemo od same činjenice da se radi o postgenocidnom društvu i da u njemu nije bilo nikakve osvete, koja je i danas prisutna u nekim postkonfliktnim uređenjima; kada to vidimo u Bosni i Hercegovini društvu, možda na polagani način, neki elementi društvenosti ipak jačaju i učvršćuju se; imamo li u vidu da unatoč osporavanju države i državnosti, ako bismo se uspoređivali s nekim društvima poput njemačkog nakon Drugog svjetskog rata – bez obzira što je Bosna i Hercegovina prošla i preživjela najstrašnije zločine tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća nekako se uspjelo zapravo održati, tretirati neke teme u društvenom prostoru koje se, primjerice, u njemačkom društvu nisu obrađivale od kraja rata do 1968. godine. Dakle, razvoj je možda spor, ali se događa i ponekad je jako teško – riječi su Turčale.
Metaforički je taj proces usporedio s građevinskim naporima – kada netko preko noći gradi, a netko pokušava srušiti.
– Dakle, pred vama su uvijek novi izazovi, pred obnovom, ali tu su i povijesne lekcije i iskustva iz posljednjih tridesetak godina da je Bosna i Hercegovina mnogo jača i otpornija nego što njeni neprijatelji očekuju – kazao je.
Budućnost zemlje promatra dugoročno, napominjući da politička scena, gledano kratkoročno, izgleda vrlo pesimistično.
U pretpostavljenom dugoročnom razvoju Bosne i Hercegovine Turčalo prije svega vidi jačanje političke kulture na način da građani postanu svjesni ključnih elemenata nacionalnog razvoja, suštine Bosne i Hercegovine kao multietničkog i multikulturalnog društva. , koja kao takva treba težiti razvoju građanske svijesti koja nadilazi okvire kolektivne etničke svijesti; da se zaštitom prava pojedinca jamče sva kolektivna prava, a isticanjem kolektiviteta krše se prava gotovo svakog pojedinca, posebice nekih ranjivih skupina.
– S razvojem ovako jake svijesti i političke kulture građani će postati svjesni da su svi oni koje izaberemo zamjenjivi. A kad izabranici postanu svjesni svoje smjenjivosti, tada će početi raditi na razvoju države i ubrzanim reformama. To je nešto što dugo traje, ali zapravo je to generacijski pothvat. Prije smo praktički imali generacijski napor da pokušamo uništiti ovu državu, a sada nam treba cijela generacija koja nije vezana za to razdoblje i treba graditi. Potrebno je dugo, ali jednostavno ne može preko noći; izgradnja države je proces koji očekuje pojavu nekih elita koje su svjesne važnosti izgradnje, ali i jačanje svijesti i političke kulture koja će podržati takvu viziju društva – rekao je Turčalo.
Uloga akademske zajednice je upravo u tome, jer ona u funkcionalnom i suštinskom smislu pripada društvenoj eliti i treba raditi na izgradnji države, društva i svijesti kod građana o potrebi razvoja političke kulture.
– Uloga akademske zajednice je izbor slobode, a sloboda podrazumijeva odgovornost; Kad kažem sloboda, mislim na ono što je spremno kritizirati na konstruktivan, afirmativan način u smislu da kritika pridonese ili dopre do onih koji odlučuju na način da oni postanu svjesni nedostataka u svojim postupcima i to upravo kroz Ovom kritikom akademska zajednica pokazuje da nije uvijek spremna biti konformist, što se vrlo često događa – bježati na sigurno, a ne na slobodu jer sigurnost je uvijek tamo gdje ne kažeš ništa što bi moglo ugroziti tvoju udobnu poziciju – kazao je. Turčalo.
Kako je istaknuo, u akademskoj zajednici mora se dogoditi važna transformacija kako bi se sve prenijelo na ostatak društva – na građane i studente koje ta zajednica obrazuje, ali i na srednjoškolsku i osnovnoškolsku razinu obrazovanja. , gdje počinje odgoj građanina sposobnog kritičkog promatranja svijeta oko sebe.
