Nedavno je u Kigaliju, glavnom gradu Ruande, održana međunarodna znanstvena konferencija pod nazivom „Etnicity and Genocide: Guidelines for Prevention Policy“. Jedan od sudionika konferencije bio je dr. Hikmet Karčić, znanstveni suradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, koji je izlagao na temu „Genocid u Srebrenici 1995. godine“.
Visoke kazne
Za „Dnevni Puls“ dr. Karčić je govorio o obilježavanju sjećanja na genocid u Ruandi te ga usporedio s BiH.
Na koji način je Ruanda sačuvala sjećanje na genocid počinjen nad Tutsijima?
– Ruanda ima vrlo zanimljiv pristup obilježavanju genocida nad Tutsijima i ono što je pozitivno za istaknuti jeste da su ljudi koji su počinili genocid nad Tutsijima vojno poraženi 1994. godine. Procjenjuje se da je u genocidu u 100 dana ubijeno između 800 tisuća i milijun ljudi. Memorijalni centar u Kigaliju osnovan je 2004. godine u suradnji s organizacijom “Aegis Trust” iz Velike Britanije. Nekoliko drugih memorijalnih centara nalazi se pod pokroviteljstvom Ministarstva socijalne kohezije Ruande. Komemoracija za žrtve održava se 100 dana u godini, počevši od travnja. Ruanda ima problem s negiranjem genocida nad Hutu narodom izvan Ruande. U Ruandi je negiranje genocida zakonom zabranjeno, pa nema primjera negiranja genocida, jer su kazne visoke. Kaznenim djelom smatra se isticanje posebnosti neke etničke skupine, kao i negiranje genocida, omalovažavanje ili na drugi način predstavljanje genocida – ističe Karčić.
Kakvi su vaši dojmovi prilikom posjeta Memorijalnom centru Kigali?
– U Memorijalnom centru pokopano je više od 250.000 ljudi. U sklopu centra postavljena je izložba, a tu su i obrazovni, istraživački i izdavački centar. Izložba ostavlja veliki dojam na posjetitelje, a tek tada shvatite koliko je genocid nad Tutsijima zanemaren u našem narativu u Europi.
Slična iskustva
Koliko je BiH učinila na međunarodnom planu kada je riječ o memorijalizaciji i što još treba učiniti?
– Iako imamo Zakon o sprječavanju negiranja genocida, on se i dalje negira. Moramo puno više raditi na zakonskom jačanju i sudskom procesuiranju negatora genocida te na edukaciji samih ljudi da prepoznaju zašto je pogrešno i loše dopustiti da negiranje genocida ostane nekažnjeno. Važno je naglasiti da bh. društvo bi trebalo više upoznati sa sličnim iskustvima diljem svijeta i vidjeti kako žive drugi narodi u postgenocidnim društvima. Ruanda je danas vrlo razvijena država, imaju dobru ekonomiju i postigle su mnogo više u proteklih 30 godina od naše zemlje, što je poražavajuće, ako se uzme u obzir koliko BiH podržava EU, za razliku od Ruande koja nije imao takvu podršku.
Mrtvo slovo na papiru
– Kada govorimo o negiranju genocida u Bosni i Hercegovini, naglašavam da već imamo zakonsku osnovu. Sve dok nema pritiska javnosti na Tužiteljstvo da postupi po kaznenim prijavama koje već postoje, mislim da se ništa dalje neće poduzeti. Imamo sve zakonske propise, samo je potrebno da sudovi i tužilaštva rade svoj posao, tako da će bez konkretnog pritiska javnosti i akademske zajednice, nažalost, ovo ostati mrtvo slovo na papiru – rekao je Karčić.
