Frano Supilo rođen je u Cavtatu i bio je jedan od glavnih aktera dalmatinskog pravoslavlja krajem 19. stoljeća. Bio je publicist, novinar, politički aktivist, vođa politike Novog kursa i jedan od osnivača Jugoslavenskog odbora. Preminuo je prerano, u 48. godini života.
Politički aktivan od svoje petnaeste godine
Supilo je rođen 1870. u siromašnoj obitelji. Osnovnu i srednju školu završio je u Dubrovniku, a odmalena je imao jasan prijezir prema nepravdi, što ga je vrlo brzo dovelo do političkog angažmana. Prvi takav angažman dogodio se kada je imao 15 godina i otišao prosvjedovati protiv politike Beča kada je prijestolonasljednik Rudolf bio u posjetu Dubrovniku.
Zbog sudjelovanja u prosvjedima zabranjeno mu je školovanje diljem Austro-Ugarske, iako je bio petnaestogodišnjak. Morao je završiti četvrti razred niže škole da bi maturirao. Ubrzo su sazreli njegovi politički stavovi, a Supilo je smatrao da je za Dalmaciju najbolje sjediniti se s Hrvatskom. Njegovi su stavovi bili nacionalistički i liberalni, što je najviše odgovaralo desničarskim idealima toga vremena.
S dvadeset godina uređuje list Crvena Hrvatska u kojem se objavljuju društveno-politički tekstovi. Kasniji će povjesničari tvrditi da je Supilo bio glavni razlog promjene javnog mnijenja na jugu Dalmacije, koje se od čiste apatije prema politici promijenilo prema hrvatskim nacionalnim idealima. Dubrovnikom je u to vrijeme dominirala politička opcija povezana s talijanskim i srpskim skupinama, koja je njegovim djelovanjem izgubila vlast u gradu.
Odlazak iz Dubrovnika: Supilo postaje simbolom politike novog kursa
Krajem 1890-ih napušta Dubrovnik i seli u Rijeku. Tada ulazi u vodstvo Stranke prava i ubrzo postaje nositelj politike novog kursa. Supilo je smatrao da je najbolja opcija za nenjemačke narode u Austro-Ugarskoj ujedinjenje kako bi zajedno nastupili protiv bečke politike i time ostvarili svoje političke ciljeve.
Glavni među njima bio je federalistički preustroj cijele zemlje, u kojem bi se hrvatske zemlje ujedinile u posebnu političku jedinicu. Ubrzo mu se pridružuju srpski političari i postaje jedan od vodećih ljudi Hrvatsko-srpske koalicije.
Supilo je također smatrao da se Zagreb treba pomiriti s Budimpeštom kako bi zajednički nastupili, što je izazvalo brojne kontroverze jer su odnosi bili kompromitirani još od vremena Hrvatsko-ugarske nagodbe.
Prvi svjetski rat i smrt
Kad je izbio Prvi svjetski rat, Supilo je emigrirao i s Antom Trumbićem u Londonu osnovao Jugoslavenski odbor. Od tog trenutka njegovo političko djelovanje bilo je usmjereno na stvaranje Jugoslavije, ali još više protiv talijanskih imperijalističkih težnji na Jadranu.
Njegova vizija federalističke buduće države dovest će njega i Antu Trumbića u sukob s Nikolom Pašićem. Zbog neslaganja i složenosti jugoslavenskog pitanja mnogi čelnici na Pariškoj mirovnoj konferenciji zapitat će se zašto se Hrvati i Srbi ujedinjuju kad se ni oko čega ne mogu složiti.
Supilo nikada nije doživio kraj Austro-Ugarske niti je vidio posljedice svojih postupaka. Boravak u Londonu za njega je bio užasno stresan, pogotovo nakon što je upoznao detalje Londonskog ugovora iz 1915. godine. Godine 1917. doživio je moždani udar i umro u londonskoj duševnoj bolnici.
