Umjetnička galerija BiH, kako je u razgovoru za Fenu kazao direktor ove ustanove Strajo Krsmanović, ovu će godinu preživjeti prije svega zahvaljujući potpori Vlade Kantona Sarajevo. Prvi su put, ističe, raspolagali stabilnim novcem, što je značajno pomoglo.
Grant Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo iznosio je 215.000.390 KM, što je nešto manje od polovine potrebnih sredstava za jednogodišnji opstanak Galerije. Ovih dana, osim sredstava od Kantona Sarajevo, Galerija je dobila 18.000 KM od Federalnog ministarstva kulture.
– Ostatak tražimo na razne načine. Međutim, jednu važnu stvar moramo objasniti javnosti. Nama je status važniji od novca i došli smo u situaciju da se, umjesto statusom, moramo baviti preživljavanjem. Po ovoj ustanovi više nemam pravo ići okolo i prositi. Ti ljudi su ovdje radili godinama bez ijednog feninga. I novac i prilozi. I spasili su ovu instituciju. Zanima nas status, zanima nas dignitet nacionalne galerije Bosne i Hercegovine – naglašava Krsmanović.
Žive uvjetno rečeno od milostinje
Navodi da je ova institucija, kao i druge u bh. ustanove kulture, tridesetak godina žive uvjetno rečeno od sadaka.
– Nekad je manja, nekada malo veća, ali ipak je milostinja. To je nešto što ubija naš dignitet i degradira dignitet jedne značajne institucije kulture s tradicijom. Ilustracije radi: pokušajte zamisliti ministarstvo, bilo koje i na bilo kojoj razini, a da ministar i zaposlenici nemaju planirane bruto plaće u proračunu. I da im netko kaže, zaradite na tržištu. Eto, takva nam je situacija u zadnjih tridesetak godina – kaže Krsmanović.
Ističe da je rad uposlenika Umjetničke galerije BiH javan, kao i rad ministarstava, društveno je jednako važan kao i rad ministarstva.
– Ali oni nas ne planiraju u proračunima, nego nas upućuju na natječaje za projekte, pa ako prođemo, prođemo. A često su temeljni uvjeti u tim natječajima da se novac ne može trošiti na plaće. I upućuju nas na tržnicu, kao da prodajemo paštete ili čavle. A mi smo angažirani od države da čuvamo njezino, možda i najvažnije blago koje posjeduje. I to činimo savjesno, u nadi da će se netko smilovati i riješiti naš status. Da se ne osjećamo kao siročad koja nije ničija, koja nema osnivača niti osnovne instrumente upravljanja poput upravnih i nadzornih odbora – naglašava Krsmanović.
Okretanja su počela
Kaže da ga je povrijedilo što se “odjednom počelo vrtjeti da su sada ravnatelji krivi i odgovorni za ono što se događa 30 godina i za položaj u koji ih je vlast dovela”.
Komentirao je i ustvrdio da kulturne institucije “netransparentno zarađuju i kukaju”, navodeći da “naši ljudi pet mjeseci nisu mogli ovjeriti zdravstvene knjižice, liječiti djecu, podići lijekove na recept”, te pozvao Galeriju da biti poslana po potrebi i financijska inspekcija.
– Ako naše izvješće koje smo poslali Ministarstvu kulture FBiH nije bilo dobro, trebalo ga je vratiti na doradu. A ne da nas proglase lopovima. Čak tražim da se pošalje financijska inspekcija, da vidimo pravo stanje stvari – dodao je Krsmanović.
Kaže da Galerija iznajmljuje poslovni prostor, što traje već nekoliko godina, čak i prije njegova mandata. Postoji točno definirana visina zakupnine koja se prema ugovoru, koji je javan, obračunava prema odnosima u Starom gradu. Po toj cijeni iznajmljuje se galerijski prostor koji iznosi 5.000 KM mjesečno.
80 posto javnog novca
Kada je riječ o vlastitim prihodima koje ostvaruje Galerija umjetnina, Krsmanović navodi da su oni sigurno viši od europskih standarda. Prema tim standardima, potpore sličnim ustanovama čine 80 posto javni novac, a 20 posto komercijalna sredstva.
– Prelazimo tih 20 posto. Na različite načine. I iznajmljivanje prostora i prodaja ulaznica, kataloga, suvenira i iznajmljivanje prostora za događanja. I sve to stane u oko 450.000 KM, koliko nam treba da preživimo godinu dana u ovom sastavu s ovim plaćama koje su ispod svake razine – kazao je Krsmanović, napomenuvši da u Galeriji rade kustosi s doktoratom.
Osvrnuo se i na problem imenovanja ravnatelja institucija kulture od značaja za državu Bosnu i Hercegovinu. Primjerice, direktor NUBBH je smijenjen s te pozicije, ali, kako kaže, nema načina da se postavi drugi.
– Počelo se kopati po sudovima kako smo mi direktori registrirani i postavljeni. Pa, nisam sam sebe postavio na ovu poziciju. Mene je vrlo konkretno imenovala Savezna vlada. Odluka glasi ‘imenuje se na dužnost privremenog ravnatelja do rješavanja statusa ustanove’. Čak sam i prijavila svoj termin. Dvanaest mjeseci ljudi su ovdje bili bez direktora i bez primanja. Točno 12 mjeseci i onda je Vlada FBiH, kako bi zaustavila urušavanje važne institucije, donijela odluku o njihovom imenovanju. Direktori nisu tu zbog volje da rade bez plaće. Moja plaća je 1500 KM, kad je dobijem. Mislim da ni kod ostalih kolega nije veći, o nekima neću. Nismo ni mi isti. Ni sedam institucija nije isto, ali problem statusa je isti – ističe Krsmanović.
Kako je kazao, dva direktora institucija, Mirsad Sijarić, Zemaljski muzej, i Elma Hašimbegović, Historijski muzej, nosioci su Ordena viteza umjetnosti i književnosti, priznanja koje Francuska dodjeljuje osobama koje su dale značajan doprinos u očuvanje i obogaćivanje kulturne baštine, dok je sadašnja ravnateljica Galerije umjetnina dobitnica priznanja za najboljeg menadžera u kulturi.
Sedam kulturnih institucija
Krsmanović smatra da je očuvanje Galerije umjetnina, ali i drugih institucija, važnije od bilo kojeg pojedinca, te kaže da rješenje postoji i da je nadohvat ruke. Samo treba imati, mišljenje je, malo više razumijevanja, strpljenja i dobre volje.
– Duboko sam uvjeren da je jedino moguće za sedam institucija kulture i obrazovanja da Vlada Kantona Sarajevo privremeno prihvati osnivačka prava. Zašto Kanton Sarajevo? Svi mi imamo politiku jačanja državnih institucija, to stoji kao politika. Ali ne može biti politika da samo nas sedam ne primamo plaće 30 godina da gradimo tu državu. Ako može, dobro, ali očito nije rješenje. Ova država nema ministarstvo kulture i mi kao javna ustanova kulture nemamo tko ući u Vijeće ministara ovakvo kakvo je – smatra Krsmanović.
Podsjeća i na važnost kulturnih institucija za identitet države.
– U našem depou nalazi se blizu 7000 djela neponovljive, neprocjenjive vrijednosti. To je slika zemlje, njene bitke, njene tradicije. Bez toga ova država nije to što jeste – kaže Krsmanović, dodajući da se to odnosi i na druge institucije.
“Tvornička cijena električne energije”
Problem ustanova kulture je što nisu ustanove od posebnog društvenog interesa prema federalnom zakonu i plaćaju “tvorničku cijenu električne energije”.
– Dovedeni smo u komercijalni status što se tiče plaćanja električne energije. Imamo savezni zakon o električnoj energiji koji predviđa ustanove od posebnog društvenog interesa. A tu su, između ostalih, humanitarne organizacije, vjerske ustanove svih razina. I nisu kulturne institucije. Ja osobno mislim da smo od interesa, ali zakon misli da nismo. To je užasna sramota u ovom konkretnom slučaju – ocijenio je Krsmanović, dodajući da postoji inicijativa pojedinih zastupnika u Federalnom parlamentu da se sporni član zakona promijeni u korist ustanova kulture.
