Nitko se ne može pomiriti sa smrću šesnaestogodišnje Džejle Drapić iz Sarajeva, koja je umrla uslijed komplikacija nakon stomatološkog zahvata.
Roditelji i obitelj neutješni, kao i prijatelji, ali i oni koji je nisu poznavali.
Na društvenim mrežama Džejlini prijatelji dijele emotivne objave posvećene njoj, a jedna od njih izmami suze na oči njezinoj kolegici iz razreda.
Na TikToku je uz Al'dinovu pjesmu “I sad me po tebi poznaju” podijelila emotivne trenutke i sjećanja na Jajlu, a njenu objavu prenosimo u cijelosti:
– “Ružo moja, kad bih im pričao o tebi, djelovalo bi nestvarno, baš kakva si bila… Nestvarno lijepa i stvorena da budeš prvi primjer utjelovljenja ljepote i ljubavi. Uvijek si blistala, moja Vilo, još više nego bilo koja zvijezda na nebu.
Bio si lako najsjajniji u moru njih, vratio si se… Sa željom da nam pokažeš koliko je nebo sjajnije s tobom. Još uvijek čujem tvoje smiješno hihotanje u prolazu na svakom našem kutku, gdje smo nekad zajedno tražili mir. Posvuda vidim tvoje lice, ali ne mogu te ni dotaknuti ni dozvati. Na svakom mjestu gdje si ikada bio ostavio si svoj trag… Svojim plavim očima obojio si naše nebo u kojem bi se i more utopilo.
Ostavila nas je zaslijepljena sjajem tvog osmijeha i jednostavno se izgubila u svijetu. Nebo je bogatije za još jednu zvijezdu, a zemlja za još jednu najdivniju ružu.
Često te sanjam, dugo te gledam, onim skamenjenim pogledom, onako… S divljenjem, kako si svaki put lijepa. Sve dok tvoj odraz ne zatreperi u mojim očima, dok ogromna rijeka ne prestane u samo jednoj kapi i ne padne prvi pratilac one najčišće duše, sa najhladnijim tragom koji se nježno spušta niz obraz…
Onda odjednom nestaneš od mene i s vremena na vrijeme se opet vratiš, kao da mi daješ znak da se ne brinem i da si na sigurnom. Ni ti meni ne bi vjerovao kad bih ti rekao koliko sam puta pogledao iza sebe, i nadam se da ćeš se pojaviti za koji trenutak… Zatajio si me… da ti kažem koliko je praznine nastanjeno u dugim hodnicima škola si bila, tako bezbrižno i djetinjasto trčala u razred. Nedostaje mi da dijelimo isti dim cigarete, da se stalno cerekamo na naše interne šale (koje smo samo mi razumjeli na prvi pogled), da jedno drugom kroz suze govorimo ono što ne bismo mogli riječima, i nakon svega toga se smijemo jedni drugima opet najglasniji i idemo dalje. Zahvaljuješ mi, draga moja, za sve što dolazi…
Zamolit ću te da me vidiš odozgor, i da čujem svaku noć kroz tvoje molitve koliko si mi značio. Dok ja živim živi i ti, Ružice moja!
Vidimo se uskoro, ljubavi moja, negdje gdje ćemo oboje imati mir koji smo tražili. Volim te, moj Jello.”
