Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt svojim izjavama često nanosi štetu instituciji koju predstavlja i dodatno komplicira ionako komplicirane i teške odnose u Bosni i Hercegovini. Posebno je problematična njegova posljednja tvrdnja u kojoj je legalnog predsjednika Republike BiH pokušao staviti u isti kontekst s dokazanim i osuđenim ratnim monstrumom.
Skandalozna predstava
Naime, kritizirajući skandalozan nastavni plan i program u RS-u, koji je korištenjem bonskih ovlasti poništen, a u kojem se ratni zločinci osuđeni za genocid, Ratko Mladić i Radovan Karadžić, u školskim udžbenicima prikazuju kao heroji, Šmit je, glupo, bespotrebno i uvredljivo povukao paralelu između Alije Izetbegovića i Radovana Karadžića.
– Zaista sam uvjeren da te slike Mladića i Kovačevića… Oprostite, Mladića koji se također zove isto kao… Ne Kovačević. Ne možemo imati toliku razliku ako vidimo Mladića i Aliju Izetbegovića, neprihvatljiv način. Zašto stavljaš slike? Dajte, dajte ovoj djeci priliku da uče i donose vlastite odluke – rekao je Schmidt.
Ova je izjava, sasvim očekivano, naišla na brojne osude i proteste.
O liku i djelu Alije Izetbegovića, kao i rezultatima njene politike, svakako je potrebno i poželjno govoriti, ali krajnje je bezobrazno i, uostalom, činjenično nekorektno, na bilo koji način izjednačavati je s Mladićem, koji će pasti. u povijesti kao jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća.
Ali zadržimo se na činjenicama. Alija Izetbegović je prvi, demokratski i legalno izabrani predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Sve zemlje svijeta, od Njemačke do SAD-a, iskazuju poštovanje prema svojim najvažnijim političkim figurama, iako njihovi potezi nisu uvijek bili najispravniji. Međutim, postoji granica do koje se može ići. Kao primjer možemo uzeti njegovu zemlju Njemačku. Primjerice, Otta von Bismarcka, ujedinitelja i prvog kancelara Njemačkog Carstva, možemo, primjerice, s današnjeg stajališta okriviti za politiku stvaranja kolonijalnog njemačkog carstva u Africi i južnom Pacifiku, ali taj grijeh sveukupno u povijesni kontekst nije dovoljno velik da njemački narod ne bi slavio kao velikog državnika i u konačnici pozitivnu ličnost koja je postavila temelje njemačke države. To se ne bi moglo reći za Adolfa Hitlera, koji će ostati zapamćen isključivo kao jedno od najvećih čudovišta u povijesti, iza kojeg je ostao holokaust, 60 milijuna žrtava i ideologija zla, zbog koje je i sama Njemačka u konačnici završila u ruševinama.
Na isti način, iza Ratka Mladića, osuđenog ratnog zločinca i vojske kojom je zapovijedao, ostao je genocid u Srebrenici, monstruozni organizirani, planski i sustavni zločini u Prijedoru, Foči, Višegradu, Vlasenici, Sanskom Mostu, Brčkom, Ključu itd. ., brutalno razaranje Sarajeva i svakodnevno ubijanje i masakr njegovih stanovnika koji je trajao gotovo četiri godine, porušene džamije na teritoriji koju je kontrolirala njegova vojska itd.
Neosporni zločini
Svi ovi zločini nad Mladićem nedvojbeno su dokazani, o čemu jasno svjedoče i njegove izjave, od zapovijedi za granatiranje civilnih objekata u Sarajevu “pucaj Velušiću, tamo nema puno srpskih života” do najave genocida u Srebrenici nakon zauzimanje ovog malog grada “vrijeme je poslije bune da se osvetimo Turcima u ovim krajevima”.
S druge strane, legalna vojska međunarodno priznate države, koja je bila pod zapovjedništvom Alije Izetbegovića, nije činila masovne i sustavne zločine, nije rušila bogomolje drugih konfesija, i što je najvažnije, bila je pokret koja je branila Bosnu i Hercegovinu od agresije i gore opisanih zločinačkih djela.
Izjednačavanje dviju strana je kao izjednačavanje Churchilla i Hitlera – povijesno netočno, suludo i zlonamjerno. Ako se već poseže za argumentima iz prošlosti, takvi pokušaji ekvivalencije nisu na mjestu.
Stoga je najmanje što je Christian Schmidt mogao učiniti nakon svoje nepromišljene izjave da se ispriča i da radi na boljem razumijevanju povijesnih činjenica i društva u Bosni i Hercegovini.
Najviše koristi od toga mogu imati upravo oni koji ga optužuju da ciljano radi na nanošenju štete Bošnjacima i njihovom političkom obespravljivanju.
