Međunarodni tjedan gluhih i nagluhih obilježava se zadnji tjedan u rujnu, a cilj je podići svijest javnosti o preprekama s kojima se susreću gluhe i nagluhe osobe.
O gorućem problemu ove populacije u BiH, a to je nedostatak prevoditelja za znakovni jezik, za “Puls” je govorila Jasminka Proho, uposlenica Saveza gluhih Kantona Sarajevo i prevoditeljica znakovnog jezika.
Zahtjevan posao
Važno je, kako kaže, pronaći najbolja rješenja, kako u zakonodavstvu, tako i u samom pristupu.
– Jedna od najznačajnijih stvari je činjenica da se ne provodi Zakon o uporabi znakovnog jezika koji je donesen 2009. godine, a razlog tome je što nema kaznenih odredbi. Taj zakon predviđa povjerenstvo koje bi certificiralo prevoditelje znakovnog jezika i radilo na njihovoj popularizaciji. Povjerenstvo je imenovano, ali se nikada nije sastalo niti počelo s radom – kazao je Proho.
Ističe da je broj ovlaštenih prevoditelja znakovnog jezika na raspolaganju vrlo mali, njih svega pet, koji su uglavnom djeca gluhih roditelja.
– Tumač kao profesija i zanimanje nije prepoznat, a potrebe su evidentne i svakim danom sve veće. Nas pet certificiranih imamo i svoja radna mjesta jer nismo profesionalni tumači pa vam ne možemo biti na usluzi u svakom trenutku – rekao je Proho.
Dodala je kako je posao prevoditelja vrlo odgovoran i zahtjevan, gluhoj i nagluhoj osobi moraju prenijeti vjerodostojne informacije, vodeći računa o tome koliko je ta osoba upoznata s temom o kojoj se govori.
– Ne postoji registar, niti točni podaci o broju gluhih i nagluhih osoba, jer je to invaliditet koji se ne vidi i zbog toga su te osobe stigmatizirane. Međutim, ovaj invaliditet je izuzetno težak i uvelike utječe na kvalitetu života. Zbog oštećenja sluha ljudi se povlače u sebe, osobito oni koji u kasnijoj dobi izgube sluh, nemaju socijalnu interakciju s okolinom i društvom kakva bi trebala biti, ne mogu sudjelovati u društvenom životu na koji su navikli i to je jako teško – objasnio je Proho .
Socijalna interakcija
Također, rekla je da nitko ne razmišlja o tome koliko je to teško stanje, pogotovo za malu djecu. Nemogućnost razvoja govora dovodi do nemogućnosti razvoja apstraktnog mišljenja, kognitivnog razvoja i ostalog.
– Osjetilo sluha uzimamo zdravo za gotovo, kao da ćemo ga uvijek imati i da nikada neće biti oštećeno. Znate kako kažu, slijepi su odvojeni od stvari, a gluhi od ljudi. Svima nam je potrebna socijalna interakcija, a ovim ljudima je to vrlo teško ostvariti, zbog čega se često osjećaju izolirano. Sredina ne vodi računa treba li tim ljudima pomoć jer se taj invaliditet ne vidi”, rekao je Proho.
Spomenula je situaciju u javnom prijevozu, kada se može dogoditi da zamolimo osobu da se pomakne kako bismo izašli, ne znajući je li osoba gluha ili nagluha, a u slučaju nereagiranja može doći do sukoba, a to je samo jedna od situacija koja može biti problematična.
– Ne kažem da ih treba na neki način obilježiti, ali treba malo više paziti na ljude oko sebe i nastojati svakom čovjeku pristupiti i ponuditi pomoć ili podršku – zaključila je Jasminka Proho.
