Napisao: dr. Blaženko Vuković, endokrinolog mr. sc. med i Maja Tubić Banović, dr. sc. specijalist za prehranu
Dijabetes melitus, u narodu poznatiji kao šećerna bolest, kronična je metabolička bolest kada tijelo ne može regulirati kronično povišenu koncentraciju šećera, odnosno glukoze u krvi. To je često bolest bez simptoma i u mnogim slučajevima se otkrije slučajno. Smatra se da više od 30% ljudi s dijabetesom tipa 2 ostaje nedijagnosticirano.
Tip 2: Najvažniju ulogu u razvoju dijabetesa tipa 2 (DM2) imaju čimbenici stečeni tijekom života, od kojih je najvažniji prekomjerna tjelesna težina. Dramatičan porast učestalosti pretilosti prati i porast učestalosti ovog tipa dijabetesa. Ostali čimbenici koji igraju ulogu u razvoju ove bolesti su obiteljska anamneza, prehrana, dob bolesnika, nedostatak tjelesne aktivnosti i način života općenito. Neki od klasičnih simptoma bolesti su pojačana žeđ, učestalo mokrenje i stalna glad.
Dijabetes tipa 2 karakterizira povećani rizik od makro- i mikrovaskularnih komplikacija, odnosno komplikacija na velikim i malim krvnim žilama. Najčešća neurološka komplikacija je dijabetička neuropatija koja se javlja već u prvoj godini DM2, a dovodi do postupnog gubitka cjelovitosti najdužih živčanih vlakana, a simptomi počinju na prstima i stopalima. Pacijenti simptome najčešće opisuju kao bol, žarenje, trnce, peckanje i nelagodu, uz česte grčeve. Dijabetička polineuropatija usko je povezana s gubitkom osjeta u nogama, au kombinaciji s angiopatijom (komplikacije na krvnim žilama) značajno povećava rizik od razvoja dijabetičkog stopala koje često završava gangrenom i konačno amputacijom.
Sami simptomi neuropatije značajno smanjuju funkcionalnu sposobnost bolesnika kao i kvalitetu života. Bolna polineuropatija liječi se lijekovima poput antidepresiva, kao i drugim lijekovima za neuropatsku bol. Vrlo važno mjesto u liječenju dijabetičke polineuropatije zauzima alfa-lipoična kiselina (ALA) koja značajno smanjuje simptome polineuropatije. Ova kiselina je snažan antioksidans s potencijalom smanjenja oksidativnog stresa, poboljšanja temeljne patofiziologije neuropatije i smanjenja boli, trnaca, žarenja i obamrlosti. Alfa-lipoična kiselina se može koristiti kao infuzija ili oralno u obliku kapsula, tableta i drugih oralnih oblika. Najčešće korištena doza u liječenju dijabetičke polineuropatije je 600 mg. U kliničkoj praksi pokazalo se da je alfa-lipoičnu kiselinu najbolje koristiti u razdoblju prije pojave samih simptoma, najmanje tri mjeseca godišnje kako bi se spriječilo ispoljavanje simptoma dijabetičke polineuropatije.
Hrana bez hrane: Stanje inzulinske rezistencije (IR), metabolički sindrom i dijabetes melitus tipa 2 često nastaju kao posljedica loših prehrambenih navika. Prehrana koja dovodi do inzulinske rezistencije bogata je takozvanom “hranom bez hrane”, odnosno hranom koja to nije. To dovodi do apsurdne situacije u kojoj osoba jede, ima višak tjelesne mase, a tijelo zapravo gladuje. Stoga, ako se problem želi iz temelja riješiti, potrebna je korekcija prehrane. Korekcija prehrane podrazumijeva promjenu cjeloživotnih navika. To nije dijeta za kratko vrijeme, već korijeni mijenjanja navika i usvajanja novih. Ovaj proces nikada nije jednostavan, brz i statičan, jer se mijenja i gradi tijekom vremena. Iz prehrane je prvenstveno potrebno izbaciti rafinirane ugljikohidrate, odnosno bijeli šećer, bijelo brašno, rižu, kao i sve proizvode koji ih sadrže. Namirnice poput krumpira, cikle, mrkve i drugog gomoljastog i korjenastog povrća prirodno sadrže veliku količinu škroba koji se kuhanjem ili pečenjem pretvara u jednostavne ugljikohidrate i stoga dovodi do neželjenog, naglog skoka šećera u krvi i inzulina. Ako se ove namirnice jedu termički obrađene, treba paziti na njihovu količinu i kombinaciju u obroku, no može se jesti svježa cikla ili mrkva, bez vođenja računa o količini.
Svatko tko se prvi put susreće s IR i DM2 i nakon čitanja prethodnih smjernica reagira u najmanju ruku zabrinuto: „Što ću onda uopće jesti? “Najbolji savjet koji možete slijediti jest prebaciti fokus s onoga što treba izbaciti iz prehrane na ono što treba uključiti”. I kod dijagnoze IR ili DM2 smije se i smije jesti sve, samo je pitanje u kojoj mjeri i u kojoj kombinaciji. Uvijek i svugdje važna je mjera.
Potpunije odgovore o šećernoj bolesti, čimbenicima rizika, suplementaciji i pravilnoj prehrani možete pronaći u brošuri „Suplementacija i prehrana bolesnika s inzulinskom rezistencijom, metaboličkim sindromom i dijabetes melitusom“ dr. Blaženka Vukovića, endokrinologa mr. sc. med i mr. specijalist nutricionizma, Maja Tubić Banović. Brošura je namijenjena svim osobama koje već boluju od šećerne bolesti, inzulinske rezistencije ili metaboličkog sindroma, kao i onima kod kojih postoji rizik od njihovog razvoja.
Alfa-lipoičnu kiselinu možete pronaći na www.svakodobro.ba.
