Na današnji dan, 29.08.1189. napisana je Povelja Kulina bana. Napisan starim bosanskim jezikom i bosanskim pismom, ovaj dokument je ne samo najstariji do sada pronađeni sačuvani bosanski državni dokument, već i jedan od najstarijih državnih dokumenata svih južnoslavenskih naroda i država. Povelja Kulina bana je prvi poznati diplomatski dokument napisan na domaćem jeziku i kao takva zaslužuje pažnju i lingvista i povjesničara. Njegov značaj se ogleda u dvije oblasti: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika. S prvog aspekta može se reći da je Kulinova povelja “rodni list” bosanske državnosti. Iz njegovog sadržaja jasno se vidi da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, iako o tome ima dokaza i iz 10. stoljeća.
Međutim, po samom sadržaju Povelja je zapravo ugovor o slobodnoj trgovini kojim bosanski vladar jamči Dubrovčanima slobodu trgovine na svom teritoriju. To znači da je Bosna već tada imala prijateljske odnose s Dubrovnikom, koji su se održavali i kroz naredna stoljeća, te da je trgovina bila razvijena i na cijelom području tadašnje bosanske države. To također pokazuje da Bosna nije bila zatvorena i da je održavala veze s drugim državama.
Povelja nam daje i pouku koju, nažalost, mnogi pojedinci i vladari ni danas ne razumiju, a Kulin je shvatio još krajem 12. stoljeća – slobodna trgovina i slobodno kretanje ljudi najbolji su način da se osiguraju trajni prijateljski odnosi. između različitih zemalja i naroda na dobrobit svih . Zato je važno zagovarati ovo načelo i na regionalnoj i na globalnoj razini, ne samo za veći gospodarski prosperitet, već i za veću slogu i poštovanje među ljudima. Ove lekcije posebno moramo biti svjesni danas u jeku uspona raznih populista s ljevice i desnice diljem svijeta koji nam u ekonomskom nacionalizmu i protekcionizmu nude „spas“ za radna mjesta i nejednakost. Gdje roba ne prelazi granice, oružje ide.
