Ministar unutarnjih poslova FBiH Ramo Isak još jednom se pokazao nedoraslim funkciji koju obnaša. Posljednji primjer je nabavka 11 telefona pojedinačne vrijednosti 3.600 KM za FMUP.
Sama nabava je sporna, ali jednostavnost i nepromišljenost obrazloženja je nešto što dodatno iritira sve građane.
Oni mogu sanjati
I dok mnogi mogu sanjati trećinu tog iznosa kako bi preživjeli cijeli mjesec, a neki žive od minimalne mirovine koja je nekoliko puta manja od potrošačke košarice, ministar pokušava objasniti da je normalno da profesionalci imaju one najskuplje.
– Svrha je već učinjena. Ti telefoni su već u upotrebi nešto manje od godinu dana. Da nam ne trebaju tako dobri, ne bismo ih ni dobili. Zašto su vam potrebne najbolje kamere u studiju? Dobit ću određeni iznos, čekam da izađu (iPhone op.a.) 16, jer to su ljudi koji kvalitetno rade, od trenutka kada sam ja postao ministar, sve što su radili je funkcioniralo. Kad sam došao, vozili su se u Golfu 5. Sada voze nove Škode, imaju novu opremu i borbena vozila, novo naoružanje, opremaju se uredi… Dok sam ja na čelu ove ustanove, samo najbolje i najkvalitetnije. se kupuju. Ne mogu ni vama ni bilo kojem mediju polagati račune što ću i kako ću – rekao je Isak gostujući na N1.
Zašto zaposlenici FMUP-a moraju imati najskuplje službene mobitele, nema apsolutno nikakvog razumnog objašnjenja. Žele li se s najboljim fotoaparatima fotkati za Instagram, kao što gotovo svakodnevno radi ministar realnosti, u tu svrhu mogu koristiti svoje privatne telefone.
Nejasna ličnost
Jedino logično pitanje za ministra je koje funkcije ima taj mobitel od 3.600 KM i koje su potrebne u obavljanju posla, a kojih nema u mobitelima koje sebi mogu priuštiti obični “smrtnici”.
Ministar bi također trebao znati da proračun Ministarstva nije privatno “dvorište” pa da se prema njemu ponaša kako hoće.
S druge strane, također bi bilo logično pitati ministra dobivaju li zaposlenici Isakove obiteljske tvrtke od svog šefa najskuplje telefone na tržištu ili se Isak samo tako ponaša s proračunskim novcem?
Zbog ovakvih opskurnih ličnosti, za koje je normalno da na dan kada obitelji sahranjuju svoje najmilije helikopterom nadlijeću tabut u Potočarima, jer takav je zakon, treba se zapitati kako smo došli do toga da su odlučujući faktor i to rade već šest godina na različitim razinama.
