Na platou ispred Careve džamije u Stocu sinoć je održana javna tribina Washingtonski sporazum – 30 godina poslije.
Tribinu su održali Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) i Udruga interniraca Stolac.
Uvodno izlaganje održala je doktorica historijskih nauka Zilha Mastalić Koštuta, znanstvena suradnica na Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
Podsjetila je na važne političke, društvene i vojne događaje koji su prethodili parafiranju Washingtonskog sporazuma.
Presude MKSJ-a
Istaknula je niz važnih presuda ICTY-a koji su nedvojbeno, pravomoćnim presudama, dokazali da je HR HB uspostavljena kao paradržavna tvorevina u kojoj su “pripadnici HV-a i HVO-a tijekom njezine uspostave počinili strašne zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava”. , uključujući i udruženi zločinački pothvat čiji je idejni tvorac bio prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman”.
Kao iu slučaju vojnog i političkog vrha Republike Srpske, najistaknutiji politički i vojni dužnosnici Hrvatske Republike Herceg-Bosne osuđeni su pred MKSJ-om za zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava.
Nažalost, veliki broj zločinaca još uvijek nije procesuiran, što predstavlja veliku prepreku integraciji na prostorima koji su danas u Federaciji BiH, a koji su tijekom rata potisnuti pod kontrolu HR HB. Poseban problem predstavlja Stolac, gdje se Bošnjaci i manji broj Srba koji su se vratili nakon progona i logora još uvijek statusno tretiraju kao građane drugog reda. Primjeri su svakodnevni i nažalost drastični.
Izlaganje Mire Lazović i profesora Kasima Trnke
Zanimanje publike posebno je izazvalo izlaganje Mire Lazović i profesora Kasima Trnke, koji su tijekom rata obnašali značajne funkcije u strukturama Republike Bosne i Hercegovine i kao takvi bili neposredni sudionici ne samo washingtonskih pregovora, nego i gotovo sve međunarodne konferencije, uključujući Daytonski mirovni sporazum, koje su održane oko Republike Bosne i Hercegovine.
Lazović je javnosti iznio nekoliko zanimljivih razgovora iz mirovnih pregovora, ističući da je Washingtonski sporazum ispravan okvir, ali je na kraju pregovora upitao američkog posrednika Charlesa Redmana “kako je moguće da je samo jedan dio moje zemlje nazvana Federacija, i što taj sporazum u konačnici znači?” za drugi dio teritorije RBiH koji je okupiran od strane Miloševićevih i Karadžićevih vojno-redarstvenih snaga – Republiku Srpsku?” Američki posrednik je izravno odgovorio: “Gospodine Lazoviću, uvjeravam vas da će preostali teritoriji pod okupacijom srpskih snaga biti uključeni u Federaciju BiH”.
Nažalost, druga faza je bio pritisak na izaslanstvo RBiH da prihvati RS kao drugi entitet u BiH, a ne njeno kantoniziranje i “ubacivanje” u Federaciju Bosne i Hercegovine.
Profesor Kasim Trnka, koji je cijelo vrijeme agresije na RBiH imao status stručnjaka za ustavno-pravna pitanja rukovodstva RBiH, napomenuo je da je Washingtonski sporazum kreirala i uspostavila američka administracija. No, odmah nakon Washingtonskog sporazuma u pregovore u i oko Republike Bosne i Hercegovine ponovno se uključuje kontakt skupina – predstavnici Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Rusije, a svakako i SAD-a.
Unutar vlada ovih zemalja dogovaraju se okviri za “Daytonski sporazum” kojim je američka administracija, iz nama do danas nepoznatih razloga, prihvatila odustati od federalizacije BiH i nametnuti rješenje uspostave dvije države. entiteta, FBiH i RS.
Vizija
Trnka je istaknuo da se vlasti u BiH u protekla dva desetljeća kao da se ne snalaze i nemaju jasnu stratešku viziju kako unaprijediti demokratske procese.
Predložio je inzistiranje na dvije bitne stvari – provedbi svih presuda Europskog suda za ljudska prava, kojima su pravno potvrđene i delegitimirane diskriminirajuće odredbe Daytonskog sporazuma, i drugo – poduzimanje dodatnih napora s međunarodnim partnerima na ispunjavanju uvjeta za NATO i pristupanje EU.
Javnu tribinu zatvorio je generalni sekretar VKBI-a Emir Zlatar, istaknuvši da su Stočani svojim odlučnim akcijama povratka na svoja ognjišta očitali lekciju svim razinama vlasti.
Stočani su učinili čudo, i praktično srušili temelje uspostave Herceg Bosne u Stocu – svojim prirodnim i ljudskim pravom da se vrate na svoju domovinu i ne dopuste da im je itko oduzme. Stolac je pravi primjer i paradigma kako i na koji način narod svojim povijesnim iskustvom, mudrošću, žrtvom i odlučnošću može pobijediti mnogo jačeg neprijatelja.
S druge strane, istaknuo je da narodna borba na terenu nije ni izbliza podržana od institucija HNK, a posebno Federacije BiH.
Poražavajuće je ignoriranje i “zataškavanje” na federalnoj razini problema i protiv zakonskog postupanja institucija HRHB prema Bošnjacima u Hercegovini, posebno u Stocu. Stječe se dojam da su hercegovački Bošnjaci “teret političarima” koji neadekvatno i nažalost pogrešno provode Bošnjaci u institucijama FBiH.
VKBI je više puta pozivao Vladu FBiH da donese Zakon o javnim poduzećima, čiji je osnivač Vlada FBiH, da se konačno promijene nazivi Elektroprivrede Herceg-Bosne, Hrvatske pošte, Šuma Herceg Bosne itd. i konačno istinski pokazati da je Herceg-Bosna Washingtonskim sporazumom završila svoje postojanje, što je potvrđeno i Daytonskim sporazumom.
Pozvao je predstavnike HNS-a da, radi zajedničke budućnosti, konačno prihvate pravomoćne presude Haaškog suda, razdvoje se i javno pokaju za zločine koje je nad nehrvatskim stanovništvom počinio vojni i politički vrh Hrvatske. HRH HB, jer je to jedini mogući način vraćanja povjerenja i izgradnje demokratske budućnosti na temeljima pravne države i sprječavanja ponavljanja povijesne pogreške hrvatskog političkog vrha iz tog vremena.
Napomenuo je kako je uzaludan pokušaj da se hrvatski narod u BiH predstavi i prikaže kao “superiorniji” narod u odnosu na druge, posebice Bošnjake, jer povijesna faktografija, kulturno-povijesni spomenici i baština ni na koji način ne mogu potvrditi takve pogrešne pretpostavke.
Bošnjaci i Hrvati, svakako sa Srbima, Židovima, Romima i ostalima, baštine stoljetne susjedske odnose, a upravo zbog svoje različitosti predstavljaju poseban kulturno-povijesni kolorit kakav se rijetko sreće u drugim zemljama, priopćio je VKBI.
