Spajić je prisiljen stvarati koaliciju koja će mu jamčiti većinu u Saboru oko provođenja potrebnih reformi. No, budući da se u ovoj crnogorskoj vladi, kao i na cijelom zapadnom Balkanu, često radi o nacionalno ideološkim strankama, opravdano je postaviti pitanje kako će pojedine stranke parlamentarne većine uspjeti prijeći njihovu sjenu i podržati racionalna rješenja za sve narod Crne Gore. Odnosno, hoće li, kao što često biva, svoje nacionalne ideološke ciljeve provoditi ucjenama, govori u razgovoru za Pobjeda Zastupnik u Bundestagu Josip Juratović.
Ističe da je najveći rizik preuzela Bošnjačka stranka. Prenosimo i ostatak intervjua.
Crnogorska vlast rekonstruirana je tako da su sada njeni članovi negatori genocida u Srebrenici, ali i predstavnici bošnjačkog naroda. Premijer govori o pomirbi, a riječ je o podjeli funkcija i nestanku svih političkih načela. Ovo je svakako politički poen za Spajića, ali poraz za građansku Crnu Goru. Kako gledate na ovu neprincipijelnu rekonstrukciju?
– Sa stanovišta EU, Crna Gora treba da ima jake i funkcionalne institucije, a samim tim i vladu, kako bi se pomaknula s mrtve točke kada su u pitanju pretpristupni pregovori s EU. To je premijeru Milojku Spajiću jasno poručeno u Bruxellesu i Berlinu, odnosno da se bez toga ne može krenuti u daljnju proceduru. Stoga je prisiljen stvoriti koaliciju koja će mu jamčiti većinu u parlamentu za provedbu potrebnih reformi. No, budući da ova crnogorska vlada, kao i na cijelom Zapadnom Balkanu, često ima posla s nacionalno ideološkim strankama, opravdano je postaviti pitanje koliko će pojedine stranke i parlamentarne većine uspjeti prevladati svoju sjenu i podržati racionalna rješenja za sve građane Crne Gore. Odnosno, hoće li, kao što često biva, svoje nacionalne ideološke ciljeve provoditi ucjenama.
Za Bošnjačku stranku (BS) to je svakako važno, jer mogu biti sigurni da će srpske nacionalno-ideološke grupe Crne Gore poštovati i tražiti rješenja za dobrobit Crne Gore ili će praktično ucjenjivati Vladu za svoje ideološke interese. Za BS je ključno da u toj vladi ne izgube kredibilitet pred crnogorskim narodom. Dakle, u ovoj priči BS snosi najveći rizik, kako pred svojim biračkim tijelom, tako i pred građanima crnogorske nacionalnosti, jer može doći do gubitka povjerenja i jednih i drugih.
Ovo je daleko najbrojnija vlada, s ogromnim potencijalom zlouporaba i stranačkog zapošljavanja. Ima li takav primjer u Europi?
– Nažalost, stranačko zapošljavanje je slaba točka cijelog Zapadnog Balkana, pa tako i Crne Gore. No, procedura pristupanja EU morat će provesti administrativne reforme koje će zahtijevati profesionalizam, a ne političku podobnost. Moram priznati da su te ljudske kvalitete političkog kadroviranja često prisutne iu Europi, ali uz potrebnu osposobljenost i profesionalnost.
Što će nam IBAR kad smo se odrekli svih europskih vrijednosti imajući prosrpski i proruski bivši Demokratski front u Vladi?
– IBAR zahtijeva implementaciju i funkcionalnost pravnog sustava kao glavnog dijela kopenhaških kriterija za pridruživanje EU. To znači da će ova vlada morati provesti reforme koje su kompatibilne s pravnim sustavom EU, a to znači da će i bivša Demokratska fronta (DF) morati pokazati svoje pravo lice. Odnosno, pokazati građanima Crne Gore što im je važnije – prosperitet Crne Gore ulaskom u EU ili nacionalna ideološka povezanost s politikama u okruženju. Sjedenje na dvije stolice neće proći na putu u EU.
Koliko će sporazum o iskopavanju litija utjecati na poziciju Beograda u Berlinu? Hoće li svi grijesi Beograda, od kojih je najveći velikosrpska politika, biti zaboravljeni?
– Prije svega, potrebno je jasno reći da Beogradu trebaju Bruxelles, Pariz i Berlin, a ne obrnuto. Dakle, sporazum o rudarstvu litija je ugovor kojim se Beograd obvezuje da neće prodavati litij kao sirovinu u zemlje izvan EU, te da će se pridržavati ekoloških i socijalnih standarda EU. Drugo, Srbija je na putu u EU primarno ekonomski potpomognuta uz pomoć EU fondova. Zatvaranjem tih fondova Srbija bi bila potpuno izolirana i okružena EU. Dakle, evo sporazuma kojim je manevriranje Aleksandra Vučića na međunarodnoj sceni stavljeno pod kontrolu. Drugo je uloga Aleksandra Vučića u Srbiji i njegov utjecaj na susjedne zemlje. EU nastavlja s velikom distancom promatrati autokratski sustav koji je stvorio Vučić i time jasno podržava sve demokratske snage Srbije kao neophodnu alternativu njegovom režimu, jer samo demokratska alternativa Srbije, s demokratima regije Zapadnog Balkana, može stvoriti uvjete za ulazak cijele regije u EU.
