Na današnji dan 1992. godine u Višegradu se dogodio stravičan masovni zločin, kada su ratni zločinci predvođeni Milanom Lukićem žive spalili više od 60 bošnjačkih civila u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici u Višegradu.
Najmlađa žrtva bila je beba stara dva dana koja u trenutku spaljivanja nije imala ni ime.
Stravičan zločin preživjelo je osam osoba, od kojih su dvije kasnije umrle.
Sličan scenarij dogodio se dva tjedna kasnije kada je sedamdesetak bošnjačkih civila zapaljeno u kući Mehe Aljića u višegradskom naselju Bikavac.
Zehra Turjačanin svjedočila je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) o užasima na Bikavcu. Civili su spaljeni na još deset lokacija.
Za zločine u Višegradu Haaški tribunal osudio je Milana Lukića na doživotni zatvor, Sredoja Lukića na dvadeset sedam godina, a Mitra Vasiljevića na petnaest godina zatvora.
Pred Sudom BiH u trinaest predmeta osuđeni su: Boban Šimšić, Dragan Šekarić, Mićo Jovičić, Miloš Pantelić, Momir Savić, Momir Tasić, Nenad Tanasković, Oliver Krsmanović, Petar Kovačević, Predrag Milisavljević, Predrag Tasić, Radomir Šušnjar , Vitomir Racković, Vuk Ratković i Željko Lelek.
Kantonalni sud u Sarajevu osudio je Novu Rajak na pet godina zatvora. Sud BiH je u ožujku ove godine donio prvostupanjsku presudu kojom je Milomir Đuričić osuđen na pet, a Vukadin Spasojević na jedanaest godina zatvora za zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom u logoru Uzamnica 1992. i 1993. godine. .
Kao rezultat monstruoznih zločina koje su počinili pripadnici raznih formacija tzv “VRS”, Višegrad je postao poznat kao grad ubica žena i djece.
Mjesto je to masovnih zločina nad bošnjačkim civilnim stanovništvom.
Nažalost, danas služi kao primjer lokalne zajednice koja se, umjesto suočavanja s ratnom prošlošću, opredjeljuje za stvaranje lažnih narativa i veličanje ratnih zločinaca.
Od sjajnog dočeka Mitra Vasiljevića, kojeg je Haaški tribunal pustio na slobodu nakon dvije trećine izdržane zatvorske kazne, preko SDS-ove orkestrirane kampanje protiv spomenika ubijenim Bošnjacima na mezarju Stražište, pa upada u imovinu Islamske zajednice i uklanjanjem riječi genocid sa spomenika, sve do bijega osumnjičenih za ratne zločine u Srbiju, Višegrad pokazuje da kao promoviran turistički potencijal RS nije cilj istina, već prikrivanje zločina, čije se posljedice vide već pri prvom susretu s ovim mjestom.
