“Ani Radošević, pjesnikinja pokreta” Saide Mustajbegović biografija je operne redateljice, suosnivačice sarajevske avangardne grupe Collegium Artisticum 1939.-1941. i svojevrsno svjedočanstvo balkanske ali i europske politike i umjetnosti u devet desetljeća njezina života.
Priča koju je Mustajbegović ispričao o ovoj izuzetnoj umjetnici rođenoj 1915. godine u Češkim Buđejovicama protkana je poznatim i manje poznatim povijesnim događajima u vremenu u kojem je živjela Čehinja Ani Raj alias Radošević.
Na područje Kraljevine Jugoslavije dolazi u vrijeme kada se Europom širi plamen fašizma. Pridružila se sarajevskim umjetnicima koji su se prvo odupirali umjetnošću, a potom sa svojim baletankama i knjigom poezije otišli u prve redove. Nakon rata aktivno je sudjelovala u izgradnji kulturnih ustanova.
Ispisivanjem njenog života na stranicama knjige zabilježeno je svjedočanstvo o važnosti – značaju umjetničinog angažmana u najmračnijim vremenima dvadesetog stoljeća. Ani Radošević bila je suosnivačica sarajevske avangardne grupe Collegium Artisticum 1939.-1941.; član Narodnooslobodilačkog kazališta, koje je nastupalo na bojišnici i u Jajcu za vrijeme Drugog zasjedanja AVNOJ-a, osnovalo srednju baletnu školu u Beogradu, Lujo Davičo i dr. Sudjelovala je u obnovi baletne i operne scene u ratom razorenom Beogradu. Radila je kao koreografkinja, a potom i operna redateljica. Na prestižnim svjetskim opernim pozornicama surađivala je s velikim i oskarovcem Francom Zeffirellijem, koji ju je predstavio kao svoju omiljenu koreografkinju, au Amsterdamu je surađivala s Raymondom Rouleauom.
Njezin umjetnički angažman nastavio se i nakon odlaska u profesionalnu mirovinu, a zanimljivo je da su neki programi izvedeni i nakon njezine smrti 2004. godine u Beogradu.
U recenziji knjige ‘Čapkolog’ (jednog od najvećih stručnjaka za djela braće Čapek u Češkoj), Hasan Zahirović je, između ostalog, napisao da je zahvaljujući studiji Mustajbegović nastala još jedna vrijedna i zapažena umjetnička i ljudska priča je snimljena.
– U njezinoj interpretaciji vidimo Ani Radošević, talentiranu umjetnicu koja je svojim nesvakidašnjim umijećem obogatila pozornicu srednje Europe, reprezentativan primjer profesionalne predanosti, rada i strasti prema umjetnosti. Gdje god je krenula za “većom” pozornicom, stalno se usavršavala i educirala, posebice na polju glume i plesa. Njen životni put bio je ispunjen hrabrošću, strašću za umjetnošću, odanošću kolektivu i nepokolebljivom privrženošću svojim umjetničkim idealima – smatra Zahirović.
Autorica knjige “Ani Radošević, pjesnikinja pokreta” Saida Mustajbegović u izjavi za Fenu kazala je da je za Aniku Rice prvi put čula kada je dobila prve informacije o avangardnoj grupi Collegium Artisticum, koja djelovao je u Sarajevu od 1939. do 1941. godine. Mustajbegović ističe da se Ani/Anika Radošević spominje kao ravnopravna članica uz još tri osnivača – Collegium Artisticum osnovali su dirigent Oskar Danon, slikar Vojo Dimitrijević i arhitekt Jahiel Finci.
-Prvo sam bila zbunjena činjenicom da sam naišla na različita imena Ani, Ana ili Anika te prezimena Špiterova, Rajs ili Radošević. A ti različiti “identiteti” zapravo puno govore o našem odnosu prema prošlosti i vrijednim ljudima, zahvaljujući kojima smo naslijedili mnogo umjetničke vrijednosti i značaja. Radeći na istraživanju Collegium Artisticuma, morao sam za početak razmrsiti upravo taj čvor. Tako me s vremenom njezina strast s kojom je živjela umjetnost, njezina dosljednost jednostavno zadivila. Mislim da su se moji prvi dojmovi o njoj, poštovanje i zahvalnost odrazili i na moje pisanje. Sa kraja djelovanja grupe Collegium Artisticum ostala je priča-legenda o Ani Reis koja je u predstavi „Zašto Ema plače“ kao balerina otplesala Smrt fašizmu na tipkama koje je oslikao naš akademski slikar Ismet Mujezinović (također član Collegum Artisticum). Ispričao mi je slikar, Ismetov sin, Ismar Mujezinović. Tako sam zamišljala svoju prvu Aninu sliku. U predstavi Slova bila su djeca s kojima je Ani radila svoju prvu koreografiju. I tako je nekako simbolično počela ubijati fašizam koji je desetljećima proživljavala – naglasio je Mustajbegović.
Autorica knjige koja premijerno donosi opus ove svestrane umjetnice Saida Mustajbegović kazala je u razgovoru za Fenu da istraživanje za ovu knjigu nije bilo jednostavno.
-Višejezični materijali u različitim oblicima, na dva kontinenta i puno pomagača. Prva mi je pomogla Ognjenka Finci, kći jednog od osnivača Collegium Artisticuma. Pomogla mi je da stupim u kontakt s pok. Reom Živković, pokćerkom Ani Radošević. Kad sam se 2001. odlučio za svoju prvu knjigu o Ani, pomogla mi je prikupiti građu iz kućnih i arhivskih fondova beogradskih kulturnih institucija. Taj je posao prošle zime nastavio njezin sin Marko koji živi u Kanadi. U Češkoj mi je pomogao Hasan Zahirović. U Americi mi je pomogla Badema Pitić. Moj bratić Hamza je marljivo prepisivao i obilazio sarajevske biblioteke i pomagao mi. A knjigu je omogućila profesorica Zilka Spahić Šiljak – potcrtala je Saida Mustajbegović.
Vizual knjige sa koricama uradio je akademski kipar Adis Fejzić, koji je ručno uradio svu tipografiju.
Knjiga “Ani Radošević, pjesnikinja pokreta” autorice Saide Mustajbegović bit će predstavljena u četvrtak, 13. juna u 19 sati u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Izdavač je Fondacija TPO, a suizdavači su društvo La Benevolencija i Muzej književnosti i kazališne umjetnosti Bosne i Hercegovine.
