Tijelo Seada Kukuruzovića pronađeno je četiri mjeseca nakon nestanka 17. ožujka 2011. godine i od tada leži na Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu. Obitelj je za sve doznala nedavno i ponovno proživljavaju traumu gubitka. Nadrealnu priču popratio je i reporter Novi televizori Ivan Čorkalo.
Svaki mu se trag izgubio s kućne adrese 17. ožujka 2011. Nakon 24 sata pokrenuta je masovna potraga. Specijalna policija, čiji je brat bio pripadnik, aktivirala je sve resurse.
Za Seadom se tragalo helikopterima, ronioci su pretraživali svaki pedalj rijeke Save, Sljeme se češljalo termovizijom…
Dani su prolazili, tragova nije bilo. Nakon mjesec dana potraga je službeno obustavljena.
– I ja sam jedno vrijeme vjerovao da je živ. Naravno da jesam. I onda u jednom trenutku to zakopate i shvatite da to nije moguće. I onog trenutka kad smo saznali, nisam bila iznenađena, nemam problema s tim, ali okolnosti i kontekst su potpuno bolesni – rekla je sestra poginulog Seada Alma Smojver novinaru Dnevnika Nove TV Ivanu Čorkalu.
Tijelo pronađeno u blizini mosta
Sejo je pronađen tek četiri mjeseca nakon nestanka. Tijelo su kod mosta kod Jakuševca pronašli radnici. Bilo je to 25. srpnja.
– Prošli tjedan u četvrtak nazvao me drugi brat, iz vedra neba, rekao da smo ga našli. Reagiram padom u nesvijest, ali kad mi je rekao kako smo ga našli, mislio sam da ću se onesvijestiti. Noge su mi se odsjekle kada je rekao da je 13 godina na Zavodu za sudsku medicinu – rekla je Alma.
Iza obitelji je 13 godina patnje. Sead je pronađen zahvaljujući europskoj zajedničkoj DNK bazi podataka nestalih osoba.
– Nikad se nisam zapitao jesu li ikad uzeli DNK. Mislio sam da je to normalno. Nisu uzeli DNK roditelja, uzeli su ga tek sada prije tri mjeseca, da bi prošli tjedan saznali da su analizom utvrdili da tu osobu drže u frižideru 13 godina, zaboga. Dana 25.7.2011., četiri mjeseca nakon nestanka. Pa sam nakon toga mislila da će mi glava eksplodirati, ništa mi nije bilo jasno – kaže Alma.
Tijelo možda više nije tamo. Naime, Zavod za patologiju tražio je od Grada da ga pokopa kao nepoznatu osobu, no Grad nije htio platiti troškove. Stotinu upitnika nad glavom obitelji.
– Kad se pitate što ste mogli napraviti, gdje smo mi to mogli napraviti, jesmo li mi nešto krivi, jesam li ja nešto napravio, to su porazne stvari i zato sam bijesan. Jer smo 13 godina živjeli u agoniji – prisjeća se sestra.
Bio je u kliničkoj depresiji
Sead je bio poznati breakdancer. Nestao je kad je Wilsonova bolest uznapredovala, ostavivši ga u kliničkoj depresiji. Njegova sestra sada traži odgovore.
– Pod pitanjem broj jedan, kako je moguće da nije uzet DNK, je li moguće da se to ne radi? Ja bih razumio da je to procedura i zanimalo bi me da mi službena osoba kaže je li to procedura. Institut je napravio obdukciju, institut je izvadio DNK, valjda su obavijestili policiju da su postupci po njima rađeni. Kako je moguće da policija nakon toga ne poduzima ništa – pita se Alma Smojver.
O svemu tome sada se čeka očitovanje nadležnih organa. A obitelj šalje jasnu poruku.
– Želim pravdu za svog brata. Ali želim i pravdu za nepoznate osobe u hladnjači Zavoda za sudsku medicinu, jer ih ima. Jedna žena mi je jučer rekla da je imala slično iskustvo sa svojim ocem, ljudi nisu komadi papira – rekla je sestra Seada Kukuruzovića.
