Povodom Međunarodnog dana oboljelih od celijakije, Medicinski fakultet Sveučilišta u Mostaru (SUM) održao je u četvrtak simpozij “Celijakija – bolest s tisuću lica” koji je okupio veliki broj stručnjaka iz ovom području i koji su u svojim predavanjima prikazali sve aspekte ove bolesti koja je posljednjih godina u porastu.
Ivan Ćavar, dekan Medicinskog fakulteta SUM-a, rekao je da ovaj fakultet posljednjih godina, osim nastavne djelatnosti, nastoji promovirati znanost, sudjelovanje u znanstveno-istraživačkim projektima i organizirati simpozije ove vrste.
– Simpozij će nam reći sve o celijakiji, uistinu bolesti s tisuću lica, koja osim medicinskog predstavlja i javnozdravstveni i socijalno-psihološki problem. Današnji predavači ispričat će sve o ovoj bolesti na opsežan način, a studenti medicine, mladi liječnici i drugi stručnjaci iz područja biomedicine, ali i javnost, bit će detaljno upoznati sa samom bolešću. Bavit će se svim aspektima ove bolesti koje ona nosi sa sobom, od genetike do liječenja, ali i socijalno-psiholoških problema – rekao je Ćavar.
Dijagnostičke mogućnosti su prije bile znatno manje
Istaknuo je da celijakija postoji oduvijek, samo da su prije dijagnostičke mogućnosti bile puno manje te da se zbog toga celijakija otkrivala u manjem rasponu.
– Epidemiološke studije potvrdile su da danas jedan posto svjetske populacije boluje od celijakije, a njezina učestalost i incidencija raste iz godine u godinu. Sa sigurnošću možemo reći da je učestalost celijakije danas veća nego prije 30 ili 40 godina. Jedan od glavnih razloga tome je industrijska prerada hrane, danas konzumiramo žitarice koje su industrijski obrađene i takve vrste kemijski prerađenog glutena predstavljaju veliki problem – smatra Ćavar.
Snježana Anić, predsjednica udruge oboljelih od celijakije “Free gluten”, potvrdila je da se u našoj zemlji još ne zna točan broj oboljelih od ove bolesti.
– Ono što moramo naglasiti jest da je prevalencija (broj svih slučajeva određenih bolesti u određenoj populaciji u određenom razdoblju, op. a.) ove bolesti u stalnom porastu. Na celijakiju se sve češće sumnja i sve se češće dijagnosticira – naglasio je Anić.
Govorila je i o tome tko danas više obolijeva od celijakije.
– Ranije se mislilo da ova bolest pogađa samo rano djetinjstvo i da “izlazi” s pubertetom, ali nije tako. Celijakija pogađa sve, bez obzira na spol, dob i sl. Ima je kod svih, a možemo samo reći da se češće prepoznaje kod djece jer ima neke klasične simptome, dok u kasnijoj dobi postaje problem i javlja se kroz neke druge autoimune bolesti – objašnjava predsjednica udruge “ Bez glutena”.
Otkrila je i koji su bili motivi osnivanja udruge.
– Upravo je jedan od razloga pokretanja udruge bila loša kvaliteta života, odnosno poteškoće s kojima su se suočavali i suočavaju oboljeli od celijakije. To se posebice odnosi na održavanje stroge bezglutenske dijete, koja je jedini lijek za oboljele, zbog visokih cijena ovih namirnica, zbog nedostatka financijske potpore cijelog sustava, ali i nerazumijevanja za okoliš. Iz toga je proizašla prirodna potreba okupljanja i djelovanja u cilju okupljanja svih oboljelih od celijakije, svih intolerantnih na gluten i onih koji iz bilo kojeg drugog razloga ne smiju konzumirati gluten – rekao je Anić.
Najveći broj pacijenata je praktički nedijagnosticiran
Također smatra da je u liječenju ove bolesti potreban multidisciplinarni pristup, od potpore liječnika, financijske potpore sustava, do potpore okoline.
Gastroenterolog dr. Emil Babić objasnio je zašto se za celijakiju kaže da je “bolest s tisuću lica”.
– Problem je što je daleko najveći broj pacijenata praktički nedijagnosticiran, ovisno o različitoj kliničkoj dobi, različito se klinički prikazuje. Najveći broj pacijenata u odrasloj dobi ima neku vrstu anemije, pothranjenosti i sl., au djetinjstvu su to sasvim drugi simptomi, poput proljeva, slabog napredovanja, zatvora. Pretpostavka je da 80 posto ljudi niti ne zna da boluje od celijakije. Relativno se lako dijagnosticira, a s druge strane je jako dobra terapija. Bezglutenska prehrana te ljude praktički pretvara u zdrave ljude i zato organiziramo ovakve simpozije kako bismo osvijestili širu populaciju – rekao je Babić.
Potvrdio je da na pojavu celijakije može utjecati više faktora.
– Danas imamo jako puno autoimunih bolesti, kada imate porast njih, onda ima i puno celijakije. Sada se o tome puno više razmišlja, prije nije bilo. Do 2010. godine vjerovalo se da djeca jako teško obolijevaju od celijakije, što je bilo apsolutno pogrešno. Također, bitnu ulogu igra dostupnost i izloženost glutenu, on je jeftin, može se jesti u jako velikim količinama i lako je dostupan – rekla je Babić.
Ministar zdravstva, rada i socijalne skrbi Hercegovačko-neretvanskog kantona Milenko Bevanda ističe da oboljelima od celijakije treba pružiti potrebnu pomoć.
– Razgovarao sam s predstavnicima udruge, kako bismo dobili okvirni broj oboljelih od celijakije kako bismo onda tim oboljelima mogli pružiti potrebnu pomoć. Riječ je o specifičnoj skupini pacijenata kojima je hrana zapravo lijek. Ako vidimo da svi pacijenti moraju biti opskrbljeni lijekovima, onda moramo i te pacijente gledati na isti način kako bismo što više podržali inicijativu za sufinanciranje njihovih potreba. Znamo da je prevalencija celijakije vrlo visoka, iznosi sedam posto, što je više od upalnih bolesti crijeva, negdje blizu dijabetesa. Mislimo da je broj oboljelih od celijakije puno veći nego što nam neki sadašnji okvirni podaci govore – zaključio je Bevanda.
Celijakija je intolerancija organizma na gluten – protein koji se nalazi u žitaricama: pšenici, raži, ječmu. Posljedica je tipična glutenska enteropatija, koja se kod nekih osoba manifestira i uzrokuje teška oštećenja sluznice tankog crijeva, zbog čega je smanjena apsorpcija hrane.
