Predstava “Još smo živi” u režiji Gianluce Iumenta, koja je ujedno i praizvedba teksta Nejre Babić, premijerno će biti izvedena 4. maja na sceni Sarajevskog ratnog teatra SARTR.
“Još smo živi” prati život obitelji koja nakon deložacije iz stana traži novi dom i u toj potrazi nekoliko puta “umire”. Što se događa s ljudima koji su prisiljeni napustiti svoje domove, gradove, obitelji, sve što vole i poznaju?
– Kako pristati na to da novi život moraš graditi ispočetka, a da ne napuštaš prijašnji svojom voljom. Gdje ti pripadaš? Kome? Nekome je zaborav jedini način da preživi, nekome je spas u čuvanju uspomena kao sidra koje ga povezuje sa svime što mu je poznato i blisko.
Ljudi uvučeni u običnu svakodnevicu
Ovo je priča o ljudima koji žive ušuškani u svojoj divnoj običnoj svakodnevici u kojoj pronalaze beskrajnu radost, gdje obitelj raste zajedno iz naizgled neuglednih svakodnevnih rutina. A ipak je u njih stao cijeli jedan svijet koji netko nasilno ruši. Jer može – rečeno je o predstavi na današnjoj konferenciji za novinare.
Ravnateljica Sarajevskog ratnog teatra Maja Salkić izrazila je zadovoljstvo što će domaći dramski tekst biti postavljen na sceni ovog teatra.
Salkić je kazao da je predstava nastala istraživanjem kroz obilaske migrantskih kampova u Sarajevu i Bihaću. Glumci i glumice istraživali su osobne priče, osobna sjećanja i sve ono što su doživjeli migranti koji su prošli balkanskom rutom, kao i osobna sjećanja aktera vezana uz događaje od prije 30 godina.
Salkić je istaknuo da je predstava “Još smo živi” izuzetno emotivna, iako se samo jednom spominje rat, a dva puta Sarajevo.
– Ali daje asocijacije na sve što smo doživjeli. Mislim da nema osobe koja živi u Bosni i Hercegovini koja ne bi pronašla neko iskustvo koje će glumci i glumice prenijeti na pozornicu. Također postoje vrlo jasne reference na trenutne događaje u Ukrajini i Gazi. SARTR angažirano pristupa ovakvim temama i brine i daje glas svima onima koji ne mogu govoriti – kazao je Salkić.
Nejra Babić je objasnila da je početna ideja i asocijacija krenula od obilaska migrantskih kampova i bavljenja djecom koja tamo žive.
Ističe da je, s obzirom na to da je i sama bila dijete u ratu, bila fokusirana na tu djecu.
– Znao sam da mogu napisati najiskreniju priču na temelju svog iskustva i iskustva bliskih ljudi, ali sam želio da ostane univerzalnost te priče – rekao je Babić.
Istaknula je kako se u prilogu postavlja pitanje što znači biti živ nakon ratnih zbivanja, istaknuvši da se ne bavi ratom, već posljedicama, onim što rat i izbjeglice donose nakon toga.
Glumica Selma Alispahić navodi da je dramaturginja Nejra Babić svima u ekipi pružila uzbudljiv materijal koji je duboko uronjen u našu svakodnevicu u kojoj se pokušavamo osloboditi tereta prošlosti, ali da nas svaki trenutak svakog dana podsjeća na nju.
– Možemo se nadati da ćemo nekim budućim generacijama ponuditi lakšu, transparentniju budućnost u kojoj će moći lakše disati i živjeti – kazao je Alispahić.
Istaknula je kako predstava dotiče rat i migracije te uništene živote, uništene obitelji, istaknuvši kako nikada ne zaboravlja govoriti o ljubavi, želji za preživljavanjem, potrazi za smislom. I što je najvažnije o nadi.
Nada najpotrebnija
– U ovom trenutku mislim da nam je nada najpotrebnija – potcrtala je Selma Alispahić.
Smatra da je riječ o predstavi koja je važna za kazalište.
– Važno je za opstanak kazališta, jer ono u vremenu kada gledamo prijenos uživo napada sve ljudske vrijednosti i ljudskost. O osnovnim ljudskim pravima, o ljudskom životu. Ova predstava vraća nas kazalištu kao važnom mjestu kolektivnog iskustva, koje možemo preživjeti samo zajedno s drugima. I da ni u jednom trenutku ne smijemo izgubiti osjećaj za ljudskost – potcrtala je Alispahić.
U predstavi igraju Selma Alispahić, Matea Mavrak, Davor Sabo i Sanjin Arnautović.
Autorski tim predstave čine: Nejra Babić, dramaturginja, Lejla Hodžić, scenografkinja i kostimografkinja, Amina Đulović, asistentica režije, i Naida Čelik, dizajnerica.
Predstava „Još smo živi“ realizirana je u sklopu projekta Kultura i kreativnost za Zapadni Balkan (CC4WBs), sufinanciranog sredstvima Europske unije. Projekt CC4WBs ima za cilj unaprijediti dijalog na zapadnom Balkanu jačanjem kulturnog i kreativnog sektora i razvojem njegovog potencijala za društveno-ekonomski utjecaj u ovoj regiji.
Predstava je podržana i od strane Regionalnog ureda za suradnju mladih (RYCO) koji podržava i promiče regionalnu i multikulturalnu suradnju mladih na Zapadnom Balkanu. Programi RYCO usmjereni su na stvaranje mogućnosti za uključivanje mladih u aktivnosti koje doprinose međusobnom razumijevanju i pomirenju u građanskoj, društvenoj, obrazovnoj, kulturnoj i sportskoj domeni.
