Pečat vremenu u kojem se umiralo u najgorim mukama: U Jasenovcu jeziva tišina govori više od riječi

Samo nekoliko kilometara od izlaza s autoceste između Zagreba i Stare Gradiške, tik uz granicu s BiH, nalazi se Spomen područje Jasenovac.

Ekipa “Pulsa”, koja je pratila parlamentarne izbore u Hrvatskoj, odlučila je u četvrtak posjetiti mjesto vjerojatno najvećeg stradanja na području bivše Jugoslavije.

Sa skretanja s autoceste, osim ravnice i uglavnom starih i trošnih kuća, nije se imalo što vidjeti. Sve kao da je vrijeme stalo, au ovoj općini živi oko 1.500 ljudi.

Kameni cvijet

Ulazimo u otvoreni dio kompleksa, gdje, ako nemate pojma gdje se nalazite, mislite da ste došli u netaknut i miran dio prirode, kako biste napunili „baterije za budućnost“. Ipak, ovdje jeziva tišina govori više od bilo koje riječi.

Unatoč sunčanom vremenu, ondje zatičemo samo dvoje sredovječnih ljudi koji su došli iz Beograda pokloniti se žrtvama. Kako se moglo čuti, situacija nije ništa bolja ni ostalih dana, osim ako je riječ o danima obilježavanja stradanja, pa ovdje, osim onih koji su u prolazu, može doći tek poneki autobus sa studentima iz Srbije. , koji se mogao vidjeti ispod najprepoznatljivijeg simbola ovog kompleksa i djela arhitekte Bogdana Bogdanovića, koji je i položio cvijeće.

Od logora, upravnih zgrada i svega što je činilo kompleks kojim je zapovijedao ustaški koljač Maks Luburić, ostala su samo ispupčenja i udubljenja u zemlji na mjestima gdje su se nalazili, uz objašnjenje o čemu se radi.

Nedaleko od Kamenog cvijeta nalazi se jezero, koje je nastalo kopanjem gline za ciglanu. Prema svjedočenjima preživjelih logoraša, mnoga su tijela bačena u jezero “da se tove ribe”. Mnogi su, nažalost, završili u Savi, nekoliko desetaka metara dalje.

Prijevoz stoke

Nekoliko metara od Save nalazi se i spomen-vlak, na istom mjestu gdje su se zaustavljali transporti sa zarobljenicima. Riječ je o teretnom vlaku koji je služio za prijevoz stoke, a za vrijeme NDH u njima su deportirani zarobljenici, a imao je i neslužbeni naziv – “vlak smrti”.

Iako građani u Hrvatskoj ne mare previše za ovo mjesto, primjetno je da se ono redovito održava, trava se kosi, a na nekoliko mjesta vidljivo je da su, uz pomoć Vlade RH, izvršene određene obnove. .

Osim toga, danas se uz Spomen područje Jasenovac nalaze dvije zgrade. Jedna je administrativna, na čijem su staklu izvana ispisane godine i svi bitni događaji koji su doveli do toga da ovo mjesto postane jedno od onih gdje su najviše ubijani Srbi, Romi, Židovi, među njima i brojni civili, ali i svi politički neistomišljenici. monstruozno.

Druga zgrada je Memorijalni muzej koji je, stječe se dojam, jako dobro iskoristio taj mali prostor. Slabo osvjetljenje i mračni zidovi simbolično šalju snažnu poruku o onome što se dogodilo, a duž cijele dužine muzeja, pod staklenim krovom, nižu se imena žrtava fašističkog režima koji je imao potporu Adolfa Hitlera i Benita Mussolinija.

Metode ubijanja uključivale su vješanje, ubojstva noževima, maljevima i sjekirama te vatrenim oružjem, o čemu svjedoče predmeti u muzeju koji su korišteni u ovim brutalnim radnjama.

Na zidovima su brojne fotografije iz tog mračnog razdoblja, a na nekoliko televizija vrte se isječci iz dokumentaraca na tu temu.

Ono što nikoga ne ostavlja ravnodušnim su autentični predmeti iz tog vremena, poput prsluka koje su šivali zatočenici, crteža šestogodišnjeg Tedija Draušnika, bonova za hranu koji su bili privilegija samo određenih skupina, logorskih povratno-dopisnih iskaznica koje su služile kao samo veza s voljenima.

“Nema vode”

Najveći dojam ostavlja limena ploča s natpisom “bez vode”, koja je bila izvješena na ogradi logora 3C, koji se nalazio unutar velikog logora tijekom ljeta 1942. godine, kada je prema zapovijedi Ivice Matkovića 1942. zarobljenici iz tog dijela osuđeni su na smrt izgladnjivanjem i žeđu.

Broj žrtava

U prvim poratnim godinama u Jugoslaviji govorilo se o brojci između 500.000 i 600.000 jasenovačkih žrtava, a kasnije ih je bilo čak 700.000, no bilo je očito da ti podaci nisu potkrijepljeni znanstvenim činjenicama. Prvi popis stanovništva šezdesetih godina prošlog stoljeća pokazao je brojku od 59.188 žrtava.

Do danas je u Spomen području Jasenovac prikupljeno 83.811 imena i prezimena žrtava, a procjenjuje se da bi taj broj mogao ići i do 100.000, s obzirom na to da su stradale cijele obitelji, a neke od žrtava nije imao tko tražiti.

Unutar Memorijalnog muzeja nalazi se i 3D prikaz izgleda objekata kompletnog “logora smrti”.