Biološki tragovi, koji se nađu na nekim predmetima počinjenja kaznenog djela ili na mjestu zločina, nakon analize DNK mogu se povezati s određenom osobom.
Rekao je to Oliver Stojković, profesor genetike na Medicinskom fakultetu u Beogradu, napominjući da to nije uvijek apsolutno pouzdano.
– U postmortalnom razdoblju, od trenutka smrti nadalje, tijelo se razgrađuje pod utjecajem onih gljivica i bakterija koje inače imamo u tijelu tijekom života. To truljenje tijela dovodi i do propadanja biološkog materijala – objasnio je profesor Stojković.
Stojković je rekao da je molekula DNK, jednostavno rečeno, kemikalija koja postoji u ljudskom tijelu, predstavlja nasljedni materijal, ista je u svim dijelovima našeg tijela i ne mijenja se tijekom života, ali ni nakon smrti.
Molekularna analiza
– U tom smislu, analizom DNK, odnosno analizom te molekule iz bilo kojeg tkiva, tjelesne tekućine ili tjelesnih ostataka nađenih na mjestu zločina, možemo vidjeti jesu li neka dva tkiva od iste osobe – rekao je.
Profesor Stojković, koji također radi na Zavodu za sudsku medicinu, rekao je da je osnovna djelatnost Zavoda, kao i zadatak svake obdukcije, utvrđivanje identiteta tijela.
No, kako je dodao, kada od trenutka smrti do trenutka pronalaska tijela prođe određeno vrijeme i kada sudski liječnici nakon pregleda i obdukcije tijela ne mogu utvrditi njegov identitet, onda se on utvrđuje DNK analizom.
– DNK analizama može se utvrditi identitet osobe čije je tijelo pronađeno. To se najčešće i u pravilu čini usporedbom s rodbinom. DNK je nasljedni materijal i mora odgovarati roditeljima, odnosno osobama koje su u prvom stupnju u srodstvu s majkom i ocem – rekao je Stojković.
Precizan i točan rezultat
Kako je kazao Stojković, za potpuno točan i precizan rezultat DNK analize potrebno je oko 100 pikograma, što je milijarditi dio grama molekule DNK.
– Biološki tragovi krvi, ako su u količinama dovoljnim za analizu i pohranjeni na način koji sprječava propadanje, odnosno od bakterijske ili gljivične kontaminacije, mogu ostati u stanju pogodnom za analizu vrlo dugo, čak i više od 100 godina.
Vrlo često tijela pronađena u prirodi stižu na Zavod za sudsku medicinu u stanju truleži, ali i s vidljivim tragovima ugriza raznih životinja koje su se njima hranile.
Visoka temperatura vani omogućuje razvoj bakterija, gljivica i svih drugih živih bića koja uništavaju naš DNK u prirodi – rekao je.
Stojković je naveo i da Srbija ima DNK bazu podataka i, kako kaže, taj nacionalni DNK registar povjeren je policiji na čuvanje i obradu. Prema njegovim riječima, postoje i drugi privatni DNK laboratoriji koji imaju svoje manje baze podataka, prenosi Republika.
