Trideset godina je prošlo od agresije na BiH i najveći dio tog vremena, i najveći dio tog vremena, članstvo BiH u EU činilo se kao daleka budućnost, ali rat u Krajini je mnogo toga promijenio, navodi se na početku analiza “Financial Times” o nedavnoj odluci o početku pregovora s našom zemljom o pristupanju Uniji.
– Geopolitičke prijetnje Europi uzrokovane ukrajinskim ratom potakle su pravi zamah iza napora unije da proširi svoje članstvo. Cilj je u taj proces uključiti Ukrajinu, Moldaviju, pa čak i Gruziju, kao i šest balkanskih zemalja — Albaniju, BiH, Kosovo, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Srbiju – navodi u svojoj analizi Tony Barber, dodajući da je “u proteklih 20 godina reformski proces na Balkanu bio je spor — ili je, kao što je slučaj u Srbiji, krenuo unazad.”
Autor napominje da od ulaska Hrvatske u EU 2013. nijedna država nije ušla u EU, te da niti jedna nije ni blizu ulaska, ali se sada, “iz nesretnih, ali uvjerljivih razloga, BiH našla na rubu tog procesa”.
Podsjetio je da je ranije ovog mjeseca predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen (Von der Leyen) preporučila vladama EU da započnu formalne pregovore o članstvu s Bosnom i Hercegovinom.
– Bosna i Hercegovina je napravila impresivne korake naprijed. U nešto više od godinu dana postignut je veći napredak nego u cijelom desetljeću – rekla je Von der Leyen.
Zatim je navela donošenje Zakona o sukobu interesa u Bosni i Hercegovini; Zakon o suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma; poboljšanja pravosudnog sustava; naporima u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala; upravljanje ilegalnim migracijama; i usklađivanje s vanjskom politikom EU.
Autor navodi da je riječ o korisnim reformama, ali ističe da u to nisu uvjereni svi stručnjaci koji se bave situacijom u BiH.
Jedan od njih je i Jasmin Mujanović, politolog rođen u Sarajevu, koji je na društvenoj mreži X napisao da je “potpuna ludost” sugerirati da je BiH značajno napredovala u pogledu kriterija za članstvo u EU. On je dodao:
– Nema procesa ni logike; Bruxelles izmišlja stvari u hodu.
Drugim riječima, navodi autor, Europska komisija ima jake geopolitičke argumente za promicanje članstva BiH, ali zna da oni sami po sebi nisu dovoljni za ulazak zemlje u Uniju. Za to postoje neizostavni kriteriji koji moraju biti zadovoljeni.
– Umjesto toga, Komisija bira poticati iluziju da je Bosna i Hercegovina konačno na putu transformacije institucija koje su je od 1995. godine učinile politički najparaliziranijom, nefunkcionalnom zemljom u Europi – nastavlja.
Stalne prijetnje
Autor zatim dodaje da nedostatak reformi može biti samo vrh ledenog brijega u BiH te napominje da je u posljednjem izdanju “Godišnje procjene sigurnosnih prijetnji” američke obavještajne zajednice, iz veljače ove godine, spomenut predsjednik RS Milorad Dodik kao osoba koja “poduzima provokativne korake da neutralizira međunarodnu superviziju u Bosni i osigura de facto otcjepljenje svoje Republike Srpske”.
Kao glavni problem s kojim se BiH suočava, autor navodi izjavu Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, danu pred Općom skupštinom UN-a u rujnu prošle godine:
– Bosna i Hercegovina ne podrazumijeva potpunu demokraciju, nego jedan oblik etnokracije. Takav sustav, koji određenim političkim akterima i njihovim etnički utemeljenim političkim strankama jamči sudjelovanje u vlasti, ima oblik bivših i sadašnjih totalitarnih sustava.
Berte López Domenek je u svom eseju za Centar za europsku politiku napisala da je Daytonski sporazum jedan od glavnih uzroka današnjeg nesretnog stanja u BiH, tvrdi autorica.
– Nacionalistički lideri konstantno su zlorabili mehanizme blokiranja kako bi bojkotirali normalno funkcioniranje institucija, gurajući BiH u trajni politički ćorsokak… Podijeljenost političkog sustava po etničkim linijama otvorila je put i korupciji. Glavne nacionalističke stranke … imale su koristi od etnički podijeljenog sustava, zarobljavajući državu da služi svojim interesima i konsolidirajući svoju kontrolu nad institucijama i javnim poduzećima, prema analizi napisanoj za Centar za europsku politiku.
Ti akutni problemi, dodaje, pojačani su slabim osjećajem panbosanskog identiteta. Kristian Nielsen, koji piše za Centar za demokraciju na Institutu Albert Hirschman za diplomske studije u Ženevi, objašnjava:
– Svaka od glavnih etničkih grupa — Bošnjaci, Srbi i Hrvati — ima snažan osjećaj vlastitog identiteta i svaka ima svoje vlastite povijesne narative, ali sveobuhvatni nacionalni identitet ostaje osporavan. Identificiranje većine Srba i Hrvata sa susjednim državama (a često i dvojno državljanstvo) samo komplicira stvari.
Nužnost demokratizacije društva
Ovdje je, prema autoru, središnji problem pristupa EU potencijalnom ulasku BiH u Uniju.
“Demokracija je uvjet za članstvo, ali podupiranjem etnički utemeljenog političkog sustava Bosne i Hercegovine, EU zapravo može ojačati antidemokratske tendencije”, piše Financial Times.
Nedavno izvješće “Clingendael instituta” iz Nizozemske došlo je do sličnog zaključka:
– [Zapadnobalkanska šestorka] se polako razvio u “stabilokracije”: zemlje s očitim demokratskim nedostacima koje istovremeno tvrde da rade na demokratskim reformama i nude stabilnost… Angažman s političkim liderima, a ne s civilnim društvom u Bosni i Hercegovini… koči učinkovitu demokratizaciju.
U prilog navedenim zaključcima, autor navodi da je Europski sud za ljudska prava u više navrata presudio da politički sustav Bosne i Hercegovine diskriminira građane koji traže pravo na demokratsko predstavljanje bez obzira na njihovu etničku pripadnost. U presudi iz predmeta Kovačević protiv Bosne i Hercegovine, sud je utvrdio da:
– …trenutni politički sustav učinio je etnička razmatranja i/ili predstavljanja relevantnijima od političkih, ekonomskih, društvenih, filozofskih i drugih oblika predstavljanja i time ojačao etničke podjele u zemlji i potkopao demokratski karakter izbora.
Usvajajući pristup “korak po korak”, autor tvrdi da bi EU mogla dati Bosni neke od prednosti članstva prije nego što zemlja bude spremna za punopravno pristupanje. Također priznaje da je Daytonski mirovni sporazum, usprkos svim svojim manama, barem okončao užasan rat iz 1990-ih.
No, ako Bosna i Hercegovina želi ući u EU kao punopravna članica, njen katastrofalan politički sustav zasnovan na etničkoj zastupljenosti morat će se temeljito reformirati, zaključuje se u tekstu “Financial Timesa”.
