Svjetski dan poezije obilježava se 21. ožujka od 1999. godine kada je UNESCO na zasjedanju u Parizu donio Odluku o proglašenju tog dana. Cilj je promicati čitanje, pisanje, objavljivanje i proučavanje poezije diljem svijeta, kao i poticati nacionalne, regionalne i međunarodne pjesničke pokrete.
Prvi Dan poezije održan je 21. ožujka 2000. godine, a danas se obilježava u stotinama zemalja svijeta.
Glavni cilj proslave je prilika da svi jezici ostave trag u svojim zajednicama. Poezija je važan kulturni stup u mnogim društvima diljem svijeta. Time se potvrđuje uobičajena međuljudska potreba za izražavanjem riječima.
Poeziju možemo nazvati i svojevrsnim globalnim povezivačem emotivnih stanja. Obilježavanjem ovog dana UNESCO želi pokazati kako poezija može obuhvatiti stvaralački duh čovjeka, gdje god on bio i odakle dolazio.
Isticanje potrebe za čitanjem i općenito pisanim izražavanjem jedan je od ciljeva koje je UNESCO želio postići ustanovljenjem ovog dana. Osim toga, namjera je povezati poeziju s drugim granama umjetnosti – kazalištem, plesom i glazbom. Predstaviti poeziju u javnosti kao nešto živo, privlačno, a ne nešto što služi samo za popunjavanje lektire u osnovnoj školi.
U prošlosti se Svjetski dan poezije obilježavao 15. listopada, na dan rođenja velikog rimskog pjesnika Vergilija. Prema podacima Nacionalnog odbora za obilježavanje Dana poezije, koji se od 1990-ih nalazi na Floridi (SAD), Svjetski dan poezije se od 1505. godine obilježava u drugačijem obliku, uglavnom u listopadu.
Međutim, praznik se zapravo slavio naizmjenično u listopadu i studenom sve do službene objave UNESCO-a. Tradicija obilježavanja održala se u mnogim zemljama.
Danas se obilježava Svjetski dan poezije organiziranjem pjesničkih večeri i skupova koji ističu važnu ulogu poezije u suvremenoj kulturi.
