Miris ramazana širi se i ravnicom Posavine, od Brčkog do Orašja, Bosanskog Šamca, Modriča, Dervente, Bosanskog Broda. Muslimani se okupljaju u svojim obnovljenim džamijama i raduju odabranom mjesecu u ibadetu.
U ramazanu treba činiti dobra djela i nahraniti postača jer je on zaslužio nagradu za svoj iskreni nijet.
Njegova sudbina
U bosanskohercegovačkom Odžaku, kojeg sa sjevera zapljuskuje Sava, a s istoka Bosna, gdje se oduvijek živjelo u slozi i zajedništvu, u svakoj je vjeri radost. Za muslimane je ramazan odabrani mjesec u kojem se puna srca suzdržavaju od jela i pića od sehura do iftara. Tako je i sa postačem u Odžaku.
Posebna radost je doček iftara koji topovskim udarom najavljuje Bajro Smajić (67), doskorašnji penzioner, rodom iz Glamoča sa adresom u Ojaku. Bajro nam je otkrio kako je do toga došlo. Rekao je da mu je to bila sudbina nakon što je kao izbjeglica došao u Odžak.
– Ima nešto što je mene i moju obitelj privuklo u Odžak. Ovi Posavljaci su dobri ljudi, široka polja i avlije, ulice, velika srca. Kad sam se vratio u svoj Odžak, općina mi je dodijelila plac, nastanio sam se i napravio kuću. Ko je bio sretniji od mene, moja supruga Rahima, dva sina i kćerka. U mene dragi Allah i dobri ljudi pogledali, pa ko im ne bi bio sugrađanin! Sada sam i topnik, što mi je velika čast – kaže Bajro.
Tradicija i običaji
Tobdžija Bajro i ove godine obavještava svoje sugrađane kada je vrijeme za iftar. Obično se, prema riječima Bajrinog sugrađanina Anesa Osmanovića, građani tokom ramazana okupljaju na Trgu BiH i tu čekaju topovski udar.
– Trg BiH je ukras našeg Odžaka. Posebno oživi za vrijeme ramazana u iščekivanju da naš Bajro pukne iz topa. Tada na trg dolaze i ljudi drugih vjera da vide atrakciju, da jedni drugima čestitaju, da se vide, da se druže. Mi u Odžaku tako živimo stoljećima i tako će biti i dalje, jer ne znamo drugačije nego da poštujemo svoju i sve vjere, tradiciju i običaje – ističe Osmanović.
Sjećanje na imame
Tobdžija Bajro, ali i svi Odžačani, bez obzira ko su i koje su vjere, svakog se ramazana sjete svog Fahrudina ef. Mujanović, koji je preminuo prije tri godine na povratku iz Kušlat džamije.
Nikada, pa ni onda kada je bilo najteže, ef. Mujanović se nije odvajao od svog džemata, od svih građana Odžaka. Zato se njegov glas i danas čuje iz Odžanske džamije (u ezanu) i tako će i ostati, odlučili su muslimani ovog grada.
