Uvijek biste trebali razumjeti. Lakše je. Lakše se boriti sa sobom i drugima.
Ovaj temeljni postulat temelj je Freudovog (Sigmundovog) pristupa svijetu. Jedan od genijalnih sekularnih Židova čija je misao obilježila modernu zapadnu civilizaciju. Većina njegovih ključnih sljedbenika na početku razvoja psihoanalize bili su Židovi, ali Freud nikada nije isticao svoje židovsko podrijetlo i nije imao dodirnih točaka s cionizmom. Nasuprot tome, Freud je bio izričito protiv ideje stvaranja židovske države u Palestini, potpuno svjestan opasnih posljedica takvih težnji. Čak i kada su nacisti došli po njegov život u njegov Beč i bio je prisiljen preseliti se u London da ga nacisti ne spale kao što su spalili njegove knjige. Razumnije je pronaći zemlju manje opterećenu poviješću jer kršćani i muslimani nikada neće biti spremni prihvatiti da su njihova sveta mjesta pod židovskom brigom, napisao je ovaj stručnjak za ljudske težnje.
Druga dva briljantna sekularna Židova koji su imali ključni utjecaj na težnje i dinamiku modernog svijeta su Albert Einstein i Karl Marx. Iako Marx potječe iz duge loze rabina, oba su mu roditelja prešla na protestantizam i on se krstio. Razlog je bio dvojak: asimilacija Židova kao preduvjet za društveni napredak i činjenica da je odrastao u prilično nereligioznoj kući. Marx je prethodio cionizmu i nije imao dodira s njim, bio je zainteresiran za praktičnu realizaciju svoje osobne teorije na međunarodnoj razini. Samo jednom se ozbiljnije osvrnuo na ‘židovsko pitanje’ kroz polemički tekst iu njemu istaknuo da ostvarenje potpune emancipacije čovjeka neminovno vodi nestanku religija. Bio je jasno protiv ukidanja bilo koje religije. Zanimalo ga je čišćenje imperijalističkog kapitalizma na globalnoj razini. Ali njegov globalizam nasuprot lokalizmu, komunizam (koji su nazivali ‘židovskom zavjerom’) nasuprot kapitalizmu i internacionalizam nasuprot nacionalizmu proizlaze, dijelom, iz te primarno židovske potrebe, rođene u doba procvata Židova (19. stoljeće), koja je težila integraciji, jednakosti i političke emancipacije.
Einstein nam je objasnio da je brzina svjetlosti u vakuumu jednaka za sve. I da se svjetlost uvijek kreće konstantnom brzinom, ali i da je energija svakog kvanta svjetlosti promjenjiva. Znao je da su zakoni prirode jednaki i vrijede za sve te da ljudi i njihove kulturne zajednice imaju pravo na svoje promjenjive, osobne i kolektivne energetske kvantume. Zato je njegov društveni angažman obilježen promicanjem općeg dobra. Međutim, kratko je vrijeme bio neformalno uključen u promicanje cionizma u vrijeme nemilosrdnog slamanja Židova od strane Zapada. Odbio je biti predsjednik Izraela, ali mu je bila prihvatljiva ideja da se Židovi ograniče kao nacija i imaju svoju državu u Palestini. Ono što je neobično jest činjenica da on nije osporavao, ili o tome nije razmišljao, da Palestina možda i nije pravo mjesto za Židove, s obzirom da tamo žive i drugi koje treba pitati slažu li se s ovim cionističkim namjere. Ništa nije bilo, niti je sporno oko toga da se Židovi organiziraju kao nacija i grade državu za sebe, ne otuđujući ničije pravo na državu i naciju. Tražiti prava od sebe, a ne otimati ta ista prava drugima je sasvim legitiman i ljudski cilj.
Artikulirana vizija
Još jedan vrlo važan sekularni Židov, koji se u posljednje vrijeme često spominje, je Theodor Herzl, utemeljitelj cionizma. Bio je asimilirani Židov koji nije znao hebrejski jezik. Kratko je trajao na javnoj sceni, oko 8 godina, ali je imao artikuliranu viziju koja će postati ključna u ideologiji cionizma, a to je formiranje država za Židove. Napisao je pamflet ‘Der Judenstaat’ (Židovska država, 1896.) koji je izvorno bio zamišljen kao apel aškenaskoj obitelji Rothschild, tada najbogatijoj obitelji na svijetu, moćnim frankfurtskim bankarima s velikim međudržavnim poslovima. Zanimljivo je da su odbili Herzlov plan.
Ubrzo je središte cionizma uspostavljeno u tadašnjoj, i našoj, prijestolnici i metropoli multinacionalne i multikonfesionalne Austro-Ugarske monarhije.
U kontekstu aktualnog masakra u Gazi, koji se odvija pred očima cijelog svijeta i koji ostaje bez prave reakcije Zapada i Istoka, primjetno je da se cionizam sve više osuđuje kao jedan od glavnih generatora ovih događaja.
Međutim, treba razumjeti.
Postoje dvije vrste cionizma, sekularni Herzlov i religijsko-kolonizacijski. U svojoj srži, cionizam počinje kao sekularni pokret koji se ne temelji na vjeri, već je pokušaj obrane od asimilacije. Ako ostavimo vas, koji nas ili mrzite ili asimilirate, i sami stvorimo židovsku državu, onda smo oboje na dobitku. U početku je to bila nedefinirana želja da odem, pa bilo gdje. Palestina je tek kasnije postala opcija i središnja tema cionista, a tome je pridonio pad Osmanskog Carstva i britansko preuzimanje mandata nad Palestinom nakon Prvog svjetskog rata.
Vjerski cionizam
Vjerski cionizam utemeljio je Abraham Kook, glavni rabin Palestine između dva svjetska rata. Bio je to unutaržidovski odgovor na rastući sekularni cionizam, ali i na anticionističke stavove ortodoksne židovske zajednice. Vjerski cionizam vrlo brzo napreduje u kolonizacijski cionizam, koji Palestince tretira kao egzistencijalnu prijetnju Izraelu te propagira širenje ilegalnih židovskih naselja i otimanje arapske zemlje uz protjerivanje i iseljavanje Palestinaca. On je srž izraelske agresije na Palestince.
Specifičan pristup ortodoksnih Židova ideologiji cionizma snažno je ugrozio cionistički pokret jer je za ortodoksne Židove temeljna ideja cionizma, definirana kao stvaranje židovske države, zapravo najveći mogući grijeh.
Ortodoksni Židovi kažu da je kolektivni povratak Židova u obećanu (svetu) zemlju i Jeruzalem moguć tek nakon pojave Mesije. Bitni koncept ortodoksnih Židova je život u egzilu i čekanje Mesije da ih izvede iz egzila u obećanu zemlju. Povratak Židova političkim putem, uz stvaranje države, najveći je mogući grijeh jer na taj način politika i njezini predstavnici glume mesiju. Ortodoksni Židovi koji nisu prihvatili Židova Isusa kao svog Mesiju, nikada ne mogu prihvatiti ni političare kao mesijanske pretendente. Ortodoksni Židovi su protiv države Izrael i protiv cionizma kao najvećeg grijeha.
Kršćanski cionizam prethodio je židovskom cionizmu. Došao je kao marginalna hereza protestantske sekte, koju su dominantne kršćanske crkve odbacile. Bit te hereze bilo je uvjerenje da je povratak svih Židova u Palestinu/Izrael preduvjet za povratak Isusa Krista na zemlju. Ovo uvjerenje postalo je moderno među utjecajnim britanskim aristokratima i ministrima u 19. i 20. stoljeću.
Arthur Balfour je kao britanski premijer početkom 20. stoljeća prvo donio drakonski zakon protiv useljavanja Židova u Britaniju, a nedugo zatim, tijekom Prvog svjetskog rata, kao ministar vanjskih poslova, izradio je Balfourovu deklaraciju uz pomoć Lloyda Georgea, tadašnjeg novog britanskog premijera. Zanimljivo je da su ortodoksni Židovi tada odmah ukazali na katastrofalne posljedice koje će nastati provedbom Balfourove deklaracije, ističući da u Palestini već postoje ljudi čija je to zemlja te da Židovi uopće nisu nacija, već se identificiraju kroz religija. Nevjerojatno je da su Židovi, koji su stoljećima bili potpuno integrirani u arapske zemlje i arapsko društvo, odjednom postali Arapima najveći neprijatelji, a da su sada oni koji su ih stoljećima progonili i ubijali njihovi prijatelji. Prijatelji su im oni koji su ih Balfour deklaracijom, a kasnije i podrškom u brojnim ratovima, gurnuli na put dugotrajnog sukoba. A tekući sukob pun mržnje često završava u moru dječje krvi.
Pravo na zaštitu
Kada su Britanci dobili mandat da budu zaštitnici Palestine, poslali su svog cionistu da bude guverner.
Herzl je utvrdio pravo Židova na državu u kojoj će biti zaštićeni od tada zabrinjavajuće intenzivnog antisemitizma. Britanski ‘Projekt Uganda’ za stvaranje židovske kolonije na području današnje Kenije je propao, a Cionistički kongres službeno je i konačno proglasio Palestinu obećanom zemljom povratka Židova.
Jednostavno rečeno, sekularni Židovi su osnovali državu Izrael 1970-ih. Ubrzo primat u politici Izraela preuzimaju religiozni Židovi, t.j. oni koji manipuliraju politikom u ime vjere. Einstein je, kao i većina sekularnih Židova, isticao pravo na kolektivnu, egzistencijalnu zaštitu i samoorganizaciju, njegovanje židovskog identiteta kroz kulturu i religiju, pravo biti sam svoj gazda. To su legitimna prava i nitko ih ne može osporiti. Ali ne tamo gdje već postoji narod koji će automatski postati ugrožen ako im nepozvani dođete u kuću i počnete najprije mijenjati pravila, a kasnije grubo preuređivati svoje živote, otimati zemlju i na kraju počiniti krvoproliće.
Čovjekova imanentna sebičnost i raspirivanje okrutnosti kada se drugi počnu braniti od nje značajan je izvor zla na ovom planetu. Pogotovo ako veliki mentor sve bezuvjetno odobrava. A s druge strane je Hamas.
Čini se da današnji Izrael misli da zakoni vrijede samo za njih, i to ne samo zakoni prirode nego i Božji zakoni i svi zakoni svijeta koji određuju ljudske odnose. Onaj tko tako misli nije na putu dobrote. Gaza je najbolji pokazatelj.
