Nihad Kreševljaković, direktor Internacionalnog teatarskog festivala MESS, kao 19-godišnji mladić dobro se sjeća opsade svog grada i svega što je Sarajevo doživjelo i preživjelo od 1992. godine.
Od početka bespoštednih napada Izraela na Gazu, od 7. listopada prošle godine, Kreševljavljaković gotovo svakodnevno objavljuje potresne Slike, video snimke i svjedočanstva Palestinaca i ljudi iz drugih dijelova svijeta. Jedna od Nihadovih poruka između redova je da se ne smije prestati pričati o užasima koji se dešavaju u okupiranom Pojasu Gaze. Baš kao što svijet nije mogao prestati pričati o Bosni i Hercegovini 90-ih.
Zastrašujuće neznanje
Kreševljavaković je za “PulsAsfalta” istakao da je izuzetno važno pratiti sve što se dešava u Gazi.
– Ovo čemu svjedočimo nije samo svjedočanstvo o nevjerojatnoj brutalnosti i licemjerju svijeta u kojem živimo. S obzirom na razmjere zločina koji se odvija pred našim očima, mogu se samo nadati da će ovo promijeniti percepciju stvarnosti u kojoj živimo, a koja je očito drugačija od onoga što se desetljećima javno propovijeda. S emotivne strane, Gazu vidim kao ogledalo u kojem vidimo svoju pravu prirodu. Ne mogu reći da razumijem šutnju mnogih i nije mi jasno je li to neko zastrašujuće neznanje, sebičnost, glupost ili strah. Donekle mogu razumjeti taj strah kod onih koji nisu proživjeli ono što smo mi ovdje proživjeli, ali kod onih koji su osjetili bol nepravde, taj strah mi je neshvatljiv – iskreno nam je rekao Kreševljaković.
Jučer je obilježena druga godišnjica početka ruske agresije na Ukrajinu, a uskoro će se navršiti pet mjeseci od početka izraelskih napada na Gazu. A mi u BiH se još nismo u potpunosti oporavili od agresije na našu domovinu. Na našu konstataciju koliko smo puta 90-ih čuli rečenicu “nikad više”, a danas opet svjedočimo strahotama koje nam nisu ni geografski ni emotivno daleko, Kreševljaković je rekao:
– “Nikad više” prvi put je rečeno na prvu godišnjicu oslobođenja Auschwitza, a već 1948. počela je nakba. Zločini nad Palestincima, diskriminacija, apartheid, progon i sve ono što ga čini najdužim genocidom u povijesti traje do danas i ovo čemu danas svjedočimo čini se kao kulminacija. Broj ubijenih i činjenica da je više od 13.000 ubijene djece jednako je zastrašujuća kao šutnja i nerad onih koji to mirno promatraju.
Istaknuo je kako su reakcije na agresiju na Ukrajinu, koje su svakako opravdane, otkrile i dvostruka mjerila svijeta u kojem živimo.
– Istina je da ima bezbroj nepravdi u svijetu, da živimo u svijetu u kojem se vode deseci ratova, ali opet smatram da je palestinsko pitanje ključno i da bi pravedno rješenje tog pitanja puno značilo u percepciji i globalnom odnosu prema nepravdi diljem svijeta. Veliku ulogu u tome imaju obični ljudi, posebno javne osobe i umjetnici koji dižu svoj glas – rekao je Kreševljaković.
Živjeli na vaš užas
Rođen je i odrastao u Sarajevu, a ispričao nam je da od najranije mladosti prati sve što se dešava u Palestini.
– Ona je dio mog cijelog života. I u danima dok je trajala opsada Sarajeva, Palestinci su desetljećima proživljavali svoj užas. U danima opsade, kao i danas, ideja da bi Bosanci mogli postati Palestinci izgovara se kao prijetnja i to mnogo govori o tome. S druge strane, ono čemu svjedočimo, kada su u pitanju Palestinci, je nevjerojatan ponos i volja da i pred prijetnjom istrebljenja ljudi ne odustaju od opredjeljenja za humanost i pravdu. Mislim da im nemamo što reći. Mislim da je važnije razumjeti njihovu poruku nama, a ona je duboko inspirativna – zaključio je Kreševljaković.
