Ponekad napravimo zalihu krumpira, ali koliko god se trudili, ne uspijevamo ga potrošiti i on počinje mijenjati izgled. Krumpir može početi nicati ili se smanjiti. Što onda? Je li sigurno jesti?
Prema stručnjacima sa Sveučilišta Illinois, bolje je biti oprezan i odbaciti smežurane krumpire. Duljim skladištenjem, osobito ako uvjeti skladištenja nisu idealni, primjerice na toplom mjestu, krumpir počinje gubiti vlagu. Ovaj gubitak vlage uzrokuje opuštenost kože i naboranost.
“U toplim uvjetima krumpir može početi klijati, čime krumpir pokušava rasti i razmnožavati se. Iako se radi o prirodnom procesu, to je jasan pokazatelj da krumpir nije u najboljem stanju za konzumaciju”, tvrde.
Konzumacija takvog krumpira predstavlja zdravstveni rizik, ističu stručnjaci. Ističu da su vidljivi znakovi propadanja, poput skupljanja i klijanja, znakovi razvoja solanina, prirodnog toksina koji ga proizvodi.
Prema Healthlineu, solanin u malim količinama obično ne utječe na ljude, ali njegova koncentracija može značajno porasti u krumpiru koji trune ili klija, što dovodi do rizika od trovanja solaninom.
Simptomi mogu varirati od gastrointestinalne nelagode do težih reakcija, uključujući probleme sa srcem i živčanim sustavom, ovisno o unesenoj količini.
Kako pravilno skladištiti krumpir?
Idealan način skladištenja krumpira je u hladnom, tamnom i dobro prozračenom prostoru. Idealna temperatura je oko 8 Celzijevih stupnjeva. U tipičnom domu, gdje temperatura varira od 18 do 20 Celzijevih stupnjeva, krumpir može ostati svjež tjedan do dva.
Svjetlo je još jedan faktor koji treba uzeti u obzir. Krumpir treba čuvati na tamnom mjestu kako bi se spriječio razvoj klorofila zbog kojeg može pozelenjeti. Iako zelena boja sama po sebi nije štetna, ona ukazuje na višu koncentraciju solanina koji, kao što smo već spomenuli, može biti toksičan.
