Iako su uvjeti za odobravanje početka pregovora maksimalno reducirani, a 14 prioriteta svedeno na donošenje tri zakona i početak pregovora s Frontexom, bh. političari su se trudili da ih pomire.
Politički ciljevi
Važnost je ogromna, šansa povijesna, ali čini se da su inat i lokalni politički ciljevi bili važniji od dobrobiti koju bi ovaj iskorak donio na europskom putu do roka. Kako god završili sastanci radnih skupina i dogovori političkih lidera, veliko je pitanje hoće li se nešto dobro i konkretno dogoditi, kaže ugledni banjalučki profesor Miodrag Živanović.
– Nemamo argumenta da kažemo da smo ispunili barem dio uvjeta koji su pred nas postavljeni, jer cijela bh. društvo koje je davno završilo u vremenu koje je daleko izvan današnjeg. Mi zapravo nemamo niti jednu moguću šansu da budemo dio tog svijeta ili EU, kakva god ona bila u budućnosti – kaže prof. dr.sc. Živanović.
Malo optimizma
I posljednju tračku optimizma potiskuje paradoks da je od hvatanja veze s normalnim svijetom, pa čak i najavljene velike novčane pomoći koja može značajno poboljšati živote građana, političarima važnije hoće li sjedište Suda Apel BiH će se nalaziti u Banjoj Luci ili Istočnom Sarajevu ili treba usvojiti zakone koji se u demokratskom svijetu podrazumijevaju.
Dodaje da je sporost i neodgovornost bh političari koje treba slijediti i sve jače dileme u EU treba li im to uopće.
Veće razočarenje
Živanović ocjenjuje da cijeli region ostaje u neizvjesnosti što će se sutra dogoditi sa zemljama koje su u njegovom sastavu.
– Velika očekivanja mogu dovesti samo do još većeg razočaranja. Nisam defetist, ali ne vidim razloga za stvaranje euforije oko nečega što je na tako dugom štapu. A ako krenemo u pregovore, vjerojatno ćemo prije nekog drugog vremena biti desetljećima u čekaonici, jer smo ostali u dalekoj prošlosti – kaže profesor Miodrag Živanović.
Ne možemo donositi nikakve ozbiljne zakone, osim ovih formalnih koji služe kao kozmetika. Zato tu temeljnih promjena nema, niti će ih još dugo biti, ističe Živanović.
