Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo objavio je Kartu sjećanja pod nazivom “Sarajevske ruže 1992.-1995.”, koja donosi mapu obilježenih tragova granata na gradskim ulicama, pod nazivom “Sarajevske ruže”.
Riječ je o izuzetno važnom dokumentu koji je na putu memorijalizacije ratnih tragova, svojevrsnih rana na sarajevskim ulicama, znaka razaranja grada u ratnom vihoru.
Autorica mape je Amra Čusto iz Instituta, koja je izvršila istraživanje, interpretaciju i izbor tekstova, dok je za grafičko i likovno oblikovanje i fotografiju zaslužan Damir Hodžić.
Karta daje mapu Sarajeva s ucrtanim mjestima naslikanih “sarajevskih ruža”, kao i onih nenaslikanih, te pokazuje gdje su se nalazile Aleja snajperista i Staza života pod opsadom. Vidljivo je da je najveći broj oslikanih “sarajevskih ruža” raspoređen u centru grada.
Ova vrsta memorijalnog dokumenta nudi i izbor svjedočanstava građana koji su stradali u jednom od bezbrojnih bombardiranja Sarajeva, ponajviše iz masakra na pijaci Markale.
– Čuo se prasak. Zaglušujući. Detonacija je odbacila i majku i kćer. Bili su ranjeni. – Pokušala sam podići Berinu, ali nisam mogla pomaknuti ruku – prisjeća se Aida. Shvatila je da je ranjena. Ali na prvom mjestu bila je Berina. A ruka joj je visjela niz tijelo. ‘Bila je u kritičnom stanju, ali su je kirurzi spasili’, kaže majka pokazujući na fiksator u ruci svoje kćeri – majke Aide i njene sedmogodišnje kćerke Berine, ranjene u masakru na Markalama 28. kolovoza. 1995. godine.
Na mapi se navodi i podatak o nastanku ideje za „Sarajevske ruže“ 1996. godine, gdje se navodi da je „Izvršni odbor grada Sarajeva pokrenuo inicijativu da se na gradskim ulicama obilježe tragovi granata. Rupe od granata ili tzv “ruže” bit će obilježene na stotinu frekventnih mjesta u gradu. Očistit će se i ispuniti umjetnim ili sinteriranim kamenom s dodatkom boje. Ovi radovi, čiji je investitor Izvršni odbor grada, a izvođač Zavod za izgradnju grada Sarajeva, počet će za petnaestak dana” (juli 1996.).
U jednom dijelu teksta navodi se podatak da je zaštićeni svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haaškim sudom izjavio da je 1993. godine na Sarajevo padalo više od tisuću granata dnevno te da je vatra djelomično bila nasumična, bez vojnog cilja. Kao primjer žestokog granatiranja naveo je 23. ožujka 1993. godine kada je na Sarajevo palo 2.400 projektila, od kojih je nekoliko stotina pogodilo Stari grad.
Autorica karte Amra Čusto navodi da “sarajevske ruže” kao autentični tragovi iz vremena opsade imaju važnu dokumentarno-povijesnu i simboličku vrijednost te da posebno predstavljaju značaj u memoriji i kolektivnom identitetu grada.
– Tijekom iscrpljujuće opsade Sarajeva građani su bili mučeni nestašicom hrane, vode i grijanja, izolirani od ostatka svijeta, neprestano izloženi smrtonosnim snajperskim hicima i razornim granatama. Na grad je svakodnevno padalo nekoliko stotina granata, a rekord od 3.777 granata ispaljenih na grad 22. srpnja 1993. ostaje, istaknuto je.
Kako su i kada krateri od granata nazvani “sarajevskim ružama” ostaje nejasno, ali je sigurno da su građani Sarajeva i dalje ostavljali ruže i cvijeće tijekom opsade, posebno na mjestima pokolja, na mjestima gdje granate udaraju o zemlju. , te su na ovaj način odali počast poginulim sugrađanima, navodi se.
Mapa sjećanja obogaćena je i nizom fotografija koje prikazuju “sarajevske ruže” u različitim dijelovima grada, na ulicama i ispred znamenitih građevina, poput prostora ispred Katedrale Srca Isusova, Marijinog dvora , Historijski muzej BIH, Veliki park, pijaca Markale, Vijećnica, ulica Ferhadija, Filozofski fakultet ili Vijećnica.
Cijeneći značaj “Sarajevskih ruža” u kolektivnom sjećanju i prepoznajući njihovu simboličku, dokumentarnu i povijesnu vrijednost, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog naslijeđa, kao stručna služba koja se brine o valorizaciji i evidenciji spomenika godine na području KS djelovao vrlo rano.
sjećanje na spektakl
NUBBH je pripremio virtualnu prezentaciju povodom obilježavanja 40 godina ZOI-ja
– Nažalost, protekom vremena i utjecajem atmosferskih prilika (kiša, led, zima, sunce), brojne “sarajevske ruže” su stradale, a značajnija razaranja nastala su djelovanjem čovjeka, tj. prilikom sanacije nogostupa i ulica, kada su osim neobilježenih nestale i obilježene “Sarajevske ruže”.
-Od završetka opsade do danas, suočeni s brojnim izazovima očuvanja “Sarajevskih ruža”, radili smo na njihovoj zaštiti i spašavanju, što je uključivalo različite aktivnosti – od snimanja, podizanja svijesti o važnosti “Sarajevskih ruža” do profesionalnog angažmana. , jer je riječ o spomenicima koji zahtijevaju specifične tehnološke i tehničke metode sanacije i konzervacije – stoji u memorijskoj karti.
Mapa nije napravljena da prikaže sve “sarajevske ruže”, već da naglasi važnost očuvanja ovih autentičnih spomenika i njihovu vjerodostojnu interpretaciju kako bi opstali kao važna mjesta sjećanja.
Izdavanje Mape omogućilo je Ministarstvo kulture i sporta KS.
