Povodom izložbe video radova grupe Zvono “Trčali smo kroz zidove”, koja će večeras biti otvorena u galeriji Manifest, kustosica izložbe Kristina Ljevak Bajramović i članice grupe danas su govorile o važnosti grupa “Zvono”, nastala prije više od četiri desetljeća, za suvremenu umjetnost BiH Biljana Gavranović i Narcis Kantardžić.
Izložba Grupe Zvono prva je u nizu izložbi u okviru programa “Slike u pokretu – ideologije u tranziciji” koje će se održati u galeriji “Manifest”.
Kristina Ljevak Bajramović na današnjoj konferenciji za novinare osvrnula se na dugogodišnji rad grupe Zvono koja je svojedobno pomicala granice umjetnosti.
sjećanje na spektakl
NUBBH je pripremio virtualnu prezentaciju povodom obilježavanja 40 godina ZOI-ja
Istaknula je kako radovi grupe Zvono pokazuju da umjetnost mora nastati iz najiskrenije potrebe, te da ne služi nikakvom dodvoravanju.
– Umjetnost nije namijenjena stvaranju kompromisa. Grupa “Zvono” imala je sreću da je nastala u vrijeme kada je vladala potpuna odsutnost informacija kojima se danas hranimo. “Zvono” je dio autentične BiH. konceptualne umjetnosti, oni su i rodonačelnici na polju video umjetnosti, performansa… – rekao je Ljevak Bajramović.
Članica Grupe “Zvono” Biljana Gavranović kazala je da je grupa formirala novu estetiku, navodeći da su stvarali umjetnost na nekonvencionalan način, iznoseći je u javni prostor.
Njihovi zajednički i pojedinačni video radovi mogu se vidjeti na izložbi posvećenoj “Zvonu” u “Manifestu”.
O nastanku Grupe “Zvono” u programu stoji da je prije četrdeset i dvije godine grupa ljudi znala da je umjetnička prezentacija u okolnostima koje umjetnosti nikad nisu naklonjene, mnogo učinkovitija zajedničkim djelovanjem.
Tko je napravio “Zvono”
Okupljali su se u kafiću “Zvono” u kojem su tri godine ranije Jovica Maričić, Slobodan Dragaš i Saša Bukvić započeli organizirati izložbe i druge umjetničke programe.
“Zvono” su tada činili Biljana Gavranović, Sadko Hadžihasanović, Sead Čizmić, Narcis Kantardžić i Aleksandar Saša Bukvić. Kasnije će im se pridružiti i jedan od najvažnijih bh. fotograf – Kemal Hadžić.
Bit njihovog rada bilo je približavanje umjetničkog djela publici. A bili su beskompromisni i nemilosrdni prema sebi. Organizirali su izložbe na gradskim ulicama i trgovima, obalama rijeka i nogometnim stadionima, odlazili u udaljena hercegovačka sela i održavali radionice s učenicima, u vrijeme kada takve aktivnosti nisu imale projektni karakter.
Na području performansa i video umjetnosti, čiji su začetnici kod nas, napravili su iskorake koje će sud vremena tek potvrditi. U temelju njihova djelovanja bila je ljudska i umjetnička nepretencioznost.
