Analiza DNK tisuća pojedinaca iz drevnog razdoblja sada pruža spektakularne uvide u to razdoblje, kao što je razumijevanje migracija i interakcija različitih etničkih skupina.
Međunarodni tim predvođen Sveučilištem u Beču analizirao je genetski materijal iz drevnih ljudskih kostura čije genetsko podrijetlo nije odgovaralo mjestu na kojem su pronađeni. Analizirani su postojeći DNK podaci iz Rimskog Carstva, kao i iz srednje Europe, istočne Europe, središnje Azije, Velike Britanije i sjeverne Europe te sjeverne Afrike.
Obuhvaća vremenski period od kraja željeznog doba prije 3000 godina do srednjeg vijeka na području cijelog Rimskog Carstva. U većini područja pronađeni su kosturi različitog genetskog podrijetla. Osobito raznolika područja uključivala su Sardiniju, Balkan i dijelove srednje i zapadne Europe. Najmanje osam posto populacije obuhvaćene istraživanjem potječe izvan Europe, Afrike ili Azije gdje su pokopani, prema informacijama dostavljenim medijima.
Istraživanja pokazuju da su tadašnji ljudi vjerojatno prvi u povijesti koji su za života proputovali cijeli kontinent.
Širenje Rimskog Carstva bio je ogroman pothvat koji je zahtijevao tisuće vojnika, trgovinu, radnu snagu, ropstvo i prisilno preseljenje. Različite nacije počele su se povezivati trgovačkim putovima, gospodarskom i političkom suradnjom te zajedničkim vojnim pothvatima. Međutim, da su se ljudi nastavili seliti tako brzo, regionalne razlike bi se postupno smanjile.
Međutim, većina tih populacija i danas je genetski različita, što sugerira da je ljudska mobilnost dramatično opala s padom Rimskog Carstva. Ovu hipotezu mogla bi potvrditi daljnja istraživanja – priopćeno je iz Ureda Grada Beča u Sarajevu.
