Doći sam na drugi kraj planeta, usred hladnog decembra i pred same božićne blagdane, u mjesto gdje ne poznaješ apsolutno nikoga, traži ogromnu snagu i očajničku želju za promjenom. Upravo to učinio je Josip, koji je nakon više od 40 godina života u Sydneyju osjetio da mu tlo izmiče pod nogama.
Nakon razgovora s majkom i sestrom, donio je odluku koja se ne odgađa: u sedam dana napustio je Australiju i stigao u Međugorje kako bi svoju sudbinu i život prepustio Gospi u ruke.
Iako su mu roditelji podrijetlom iz Livna, koje je ranije posjećivao, u Međugorje nikada prije nije kročio. Stigao je sam 17. decembra 2023. godine, uoči Božića, bez ijednog poznatog lica. Preko Bookinga je sasvim slučajno rezervirao smještaj na četiri sedmice, a ostao puna tri mjeseca. Taj slučajan odabir pokazao se presudnim za njegov životni put, piše Vecernji.ba.
“Prvi put u životu bio sam ovdje i nikoga nisam poznavao. Sasvim sam slučajno na Bookingu pronašao hotel, došao i već nakon nekoliko dana upoznao vlasnike Renata i Marka. Kako je vrijeme odmicalo, a ja bio potpuno sam, počeli su se prema meni odnositi kao prema članu porodice. I danas, iako već dvije i pol godine ne stanujem u hotelu, mi smo i dalje kao porodica. Zovu me na porodična okupljanja, proslave i druženja. Zahvaljujući Božjoj milosti pronašao sam taj hotel i u njemu dobio novu porodicu. Siguran sam da ne bih ostao u Međugorju da nije bilo njih”, iskreno govori Josip.
Nakon tri mjeseca boravka nakratko je morao otići u Hrvatsku zbog reguliranja radne vize, no već u septembru 2024. vratio se u Međugorje, unajmio stan i trajno se nastanio. Prvobitni plan bio je ostati nekoliko sedmice ili mjeseci, no Hercegovina je postala njegov dom.
„U Australiji je život samo trči, trči, posao... pa sam se ovdje teško navikavao. Sve je sporije i bio mi je kulturološki šok, ali sad je u redu, navikao sam se na ljude. Predivno je ovdje živjeti. Naravno, nedostaju mi prijatelji i porodica”, priča Josip, dodajući kako je porodica ipak sretna zbog svih načina na koje se promijenio.
“Bilo im je teško, ali sada su se pomirili s činjenicom da ostajem u Međugorju. U Australiju planiram možda za neke blagdane, da vidim porodicu, ali ovdje želim živjeti”, kaže Josip.”
Najvažniji iskorak za njega predstavlja duhovni mir koji je pronašao:
“Danas više ne mogu zamisliti život bez Boga. Prije je bio samo posao, posao… sve znam, imam kontrolu, ali sada vidim da trebam pustiti stvari u Božje ruke, a prije mi to nije bilo moguće. Važni su mi sveta misa, redovita ispovijed, zdravlje, iskrenost, istina i to da se s ponosom izjašnjavam kao katolik. Bog je uvijek na prvome mjestu.”
